Pravni Portal meni

Pravna redakcija Profi Sistem Com-a

ZOUP

Sankcije za povredu zabrane pušenja

Sankcije za povredu zabrane pušenja

Ovaj komentar predstavlja ekstrakt iz stručnog komenatara Povreda zabrane pušenja, objavljenom u časopisu „Rad, prava i obaveze“, br. 7.

Na ovom mestu ćemo se pre svega osvrnuti na povredu zabrane pušenja sa aspekta Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017 i 95/2018-aut.tumačenje) u domenu sankcija koje poslodavac može, odnosno u skladu sa stavom sudske prakse treba da izrekne.

O kažnjavanju na osnovu Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu (“Sl. glasnik RS”, broj 30/2010) možete pročitati u tekstu Povreda zabrane pušenja kao prekršaj, a o drugom aspektu i ujedno i osnovu za kažnjavanje na nivou poslodavca u tekstu Povreda zabrane pušenja- osnov za kažnjavanje od strane poslodavca.

Najčešća kazna koja se izriče u postupcima protiv zaposlenih za konzumiranje cigareta, odnosno pušenje na radnom mestu odnosno radnom prostoru je otkaz ugovora o radu.

Naravno otkaz ugovora o radu je najstroža kazna, te ZOR ostavlja mogućnost u smislu čl. 179a ZOR da zaposlenom bude izrečena druga mera (privremeno udaljenje sa rada, novčana kazna, opomena) ukoliko poslodavac smatra da postoje olakšavajuće okolnosti ili da povreda radne obaveze, odnosno nepoštovanje radne discipline, nije takve prirode da zaposlenom treba da prestane radni odnos.

Ovo naravno zavisi od svakog konkretnog slučaja, činjenica i okolnosti, zatim od delatnosti poslodavca, jer npr. nije isto ako zaposleni puši kod poslodavca čija je delatnost usmerena na opasne zapaljive hemikalije i kod poslodavca koji se npr. bavi maloprodajom građevinskog materijala.

„Prema utvrđenim okolnostima slučaja, tužilac se kritičnom prilikom nalazio u prostoriji gde se pune akumulatori, sedeo je na uzvišenju na kome su bile postavljene novine i u ruci je imao cigaretu koju je pušio, a koja mu je oduzeta od strane čuvara-vatrogasca. Razumno je zaključiti da upaljena cigareta u opisanom prostoru hale u kojoj se pune akumulatori predstavlja opasnost. Pušenjem se održava žar upaljene cigarete. Sumnje ne može biti da pušenje cigarete predstavlja potencijalnu opasnost i rizik od izbijanja požara u objekatu sa zapaljivim materijalima, u blizini pumpe za utakanje goriva, akumulatorskog odeljenja, lakirnice, maziva, razređivača, što je sve podložno otvorenom plamenu i zapaljivosti, pri čemu akumulatori sadrže sumpornu kiselinu i zapaljivi gas. Od poslodavca se ne može očekivati da toleriše ponašanje zaposlenog kojim se stvara rizik po bezbednost ljudi i imovine, čega je tužilac kao zaposleni morao biti svestan. Unutar objekta, tužilac se morao uzdržati od pušenja cigarete kao čina ličnog zadovoljstva. Normativnim aktima tuženog strogo je zabranjeno pušenje na radnom mestu…

Poslodavac je pravilno ocenio da je povreda radne discipline koja je tužiocu stavljena na teret, takve prirode da radni odnos treba da mu prestane, da se njegovo ponašanje ne može tolerisati, odnosno da je predmetno kršenje radne discipline od strane tužioca razlog kojim se kvalifikuje zakonitost otkaza ugovora o radu.“ (Iz presude Vrhovnog kasacionog suda, Рев2 128/2021 od 21. oktobra 2021. god.)

Dakle, postoje delatnosti kao i okolnosti konkretnog slučaja koje opravdavaju izricanje otkaza ugovora o radu zaposlenom za konzumiranje cigarete odnosno pušenje u okviru radnih prostorija. Međutim, u sudskoj praksi, a opet uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja, sud može biti i stava da je otkaz prestroga sankcija, te da se poslodavac treba rukovoditi alternativnim propisanim merama.

„…Zakon o radu ne sadrži pravilo da se kod svake povrede radne discipline otkazuje ugovor o radu. Sintagmu ”da je ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca”, treba razumeti kao ponašanje koje se ne može tolerisati i koje je po razumnoj oceni nepodnošljivo. Fleksibilnost ovog pravila i pravilo da se zaposlenom može umesto otkaza izreći i mera privremenog udaljenja sa rada u trajanju do tri dana bez naknade zarade (član 170. stav 1), kao i pravilo o tzv. anticipiranom upozorenju (član 180. stav 3), ukazuju da zakon čini gradaciju (razliku) između lakših i težih povreda radne discipline, zbog čega kao što je istaknuto svaka povreda ne mora biti sankcionisani najtežom disciplinskom sankcijom (zavisi od okolnosti slučaja)…” (Sentenca iz presude Vrhovnog kasacionog suda Rev2 105/2015 od 2. decembra 2015. godine, utvrđena na sednici Građanskog odeljenja 31. maja 2016. godine)

Navedenom prilikom Vrhovni kasacioni sud zaključuje da povreda zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu ne predstavlja razlog za automatski otkaz ugovora o radu, a što je u prilog svemu do sada navedenom u ovom tekstu.

Gradacija u postupku kažnjavanja kao preduslov za otkaz i opasnost za imovinu i ljude kao posledica kršenja zabrane pušenja se sreću i u drugim odlukama najviše sudske instance, npr. u presudi Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2392/2019 od 5. novembra 2020. god., u presudi Vrhovnog kasacionog suda Rev2 3565/2019 od 21. maja 2020. god. i dr.

Procedura davanja otkaza

Skrećemo pažnju da je za zakonitost otkaza datog zbog povrede odnosno kršenja radne discipline pušenjem na radnom mestu svakako neophodno ispoštovati proceduru davanja otkaza po ZOR, u protivnom će biti osnova za nezakonitost otkaza.

Pravne posledice nezakonitog prestanka radnog odnosa propisane su čl. 191. ZOR. Navedeni član je pretrpeo izmene Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 75/2014).

Nakon ovih izmena navedenog člana pravi se razlika između nezakonitog otkaza ugovora o radu zbog nepostojanja pravnog osnova i nezakonitog otkaza zbog nepoštovanja procedure davanja otkaza ugovora o radu.

ZOR u glavi XVI. PRESTANAK RADNOG ODNOSA: u odeljku 4. pododeljku 3) reguliše postupak pre prestanka radnog odnosa ili izricanja druge mere, a postupak u slučaju otkaza reguliše u istoimenom odeljku 5. Za potrebe ovog teksta nećemo se dalje upuštati u razmatranje procedure davanja otkaza.

Umesto zaključka

Dvojaka odgovornost zaposlenog, sa aspekta dva zakona i prava i obaveze poslodavca u vezi toga čine ovo pitanje kompleksnim.

Ovim tekstom, kao i tekstovima objavljenim na Pravnom portalu u pogledu odgovornostiza prekršaj povrede zabrane pušenja shodno Zakonu o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, te osnovu odgovornosti na nivou poslodavca, pokušaćemo da damo odgovore na mnoga pitanja i nejasnoće do kojih dolazi u praksi a u vezi kažnjavanja zaposlenih za pušenje na radnom mestu odnosno u radnom prostoru, a radi izbegavanja najčešćih propusta do kojih dolazi u praksi, te izbegavanja nepotrebnih sudskih sporova ili njihovo svođenje na minimum.

Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.

Profi Sistem baner