U tekstu “Da li su garantni i rok saobraznosti jedno te isto?” sam objasnio šta znače navedeni pojmovi. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
U komentaru “Da li saobraznost i garancija važe za polovne stvari?”, sam se pozabavio onim što prodavci najčešće prećutkuju, dai kupci polovnih stvari imaju neka prava.
Kako opravke utiču na važenje roka saobraznosti i garancije bavio sam se u “Da li opravka produžava garanciju?”
Ovde ću, imajući u vidu šta predviđaju Zakon o zaštiti potrošača („Sl. glasnik RS“, br. 88/2021) i Zakon o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“, br. 29/1978, 39/1985, 45/1989-USJ, 57/1989, „Sl. list SRJ“, br. 31/1993 i “Sl. glasnik RS”, br. 18/2020) da odgovorim na pitanje, može li prodavac da uslovljava kupca u pogledu važenja njegovih prava? U najkraćem, da, može, ali samo u pogledu garancije, ali ne i onoga što potpada pod rok saobraznosti a što većina potrošača podrazumeva pod garancijom.
Na prava kupca po osnovu saobraznosti utiče samo ono što je isti uradio u vezi sa kupljenim proizvodom a suprotno je preporukama i uputstvima proizvođača, a objektivno može uticati na funkcionalnost proizvoda. Npr. ne smete elektronske uređaje polivati vodom, pa se posle žaliti kako ne funkcionišu. Ali, kad je reč o održavanju (što se najčešće dešava sa vozilima), tu s postavlja pitanje koje su granice postavljanja uslova? Ako proizvođač preporučuje zamenu ulja u motoru u određenom intervalu ili upotrebu tačno određenih ulja, zanemarivanje toga objektivno predstavalja nešto što može dovesti do problema u radu motora. I tu proizvođač ne odgovara. Ali, usloviti kupca da zamenu ulja obavlja isključivo kod “ovlašćenog” servisera (čitaj kod uvoznika) jeste problematično. U čemu je razlika ako se preporučeno ulje zameni u nekom drugom, takođe legalnom servisu?
Poseban problem predstavljaju sklopovi koji se inače ugrađuju u automobile a proizvodi ih neko drugi (kočioni sistemi, vešanje, elektrika…). Zašto serviseri ovlašćeni od strane proizvođača tih sklopova ne mogu vrštiti održavanje i opravke istih, nego to mora uvoznik? U krajnoj liniji, za takav neispravan sklop na kraju i odgovara proizvođač istog.
Da li se sme uslovljavati otklanjanje nesaobraznosti? Npr.redovnim servisima samo kod uvoznika? Ne, jer reč je o pravu kupca na otklanjanje nedostatka na osnovu zakona. Kupac je u obavezi samo da poštuje preporuke proizvođača, npr., kod vozila, da koristi određeno motorno ulje ali ne i da ga kupuje i sipa samo u servisu uvoznika. Inače, zabranjeno je uslovljavanje prodaje ili pružanja usluge, prodajom drugog proizvoda ili pružanjem druge usluge.
Dakle, takva uslovljavanja se ne bi smela vršiti u roku važenja saobraznosti, ali mogu u garantnom roku. Sa onim što se garantuje nakon isteka roka saobraznosti stvar je malo drugačija. Da, logički opet se postavlja pitanje zbog čega, gde je razlika, ali podsećamo, garancija je obećanje koje važi pod uslovima onog ko je daje. A na kupcu je da prihvati uslove i time uđe u obligacioni odnos sa prodavcem (trgovcem ili proizvođačem), u zavisnosti ko je izdavalac garancije. Jer, to je dvostrani – ugovorni odnos, gde jedna strana garantuje i daje neku posebnu pogodnost ukoliko druga strana ispuni neku obavezu ili uslov. Tako da davalac garancije može postavljati uslove, recimo da uslovi garanciju servisom samo kod određenih servisera. To jeste zakonito.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a