Na sajtu Javnobeležničke komore Srbije objavljene su: Smernice za procenu rizika od pranja novca i finansiranja terorizma kod javnih beležnika i Lista indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranja terorizma.
Kako se navodi u saoštenju u vezi pranja novca i finansiranja terorizma pod istoimenim nazivom, fenomen pranja novca je po prvi put prepoznat u pravnom sistemu Republike Srbije 2001.godine, kada je u Zakonu o sprečavanju pranja novca inkriminisana pojava prikrivanja, odnosno lažnog prikazivanja nezakonitog porekla imovine. Istim zakonom je utemeljen i sistem prevencije u odnosu na pranje novca, pa je nametnuta obaveza određenim kategorijama obveznika da preduzmu radnje i mere identifikacije stranke.
Novim zakonom iz 2005. godine, ustanovljana je Uprava za sprečavanje pranja novca – finansijskoobaveštajna služba RS, nadležna za prikupljanje, analizu i prosleđivanje finansijsko obaveštajnih podataka i nametnute su obaveze još nekim kategorijama obveznika.
Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma iz 2009. godine Republika Srbija uskladila se sa međunarodnim standardima u oblasti protiv pranja novca i finansiranja terorizma koje donosi Radna grupa za finansijsku akciju (skraćeno FATF, engl. Financial Action Task Force) i sa odgovarajućim propisima Evropske unije. Uveden je pristup zasnovan na analizi i proceni rizika od pranja novca i finansiranja terorizma koji obveznici vrše za svakog klijenta i poslovni odnos.
Donošenjem novog Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma u martu 2009. godine, sistem je doživeo pravi preokret: uveden je novi pristup zasnovan na proceni rizika od pranja novca, u kojoj je po prvi put dato pravo onome ko primenjuje zakon – obvezniku, da manji ili veći obim preventivnih mera primeni u odnosu na određenu kategoriju stranke, u zavisnosti od toga da li je stranka manje ili više rizična za pranje novca.
Iste godine je i krivično delo pranja novca inkriminisano Krivičnim zakonikom.
Pranje novca može biti izvršeno na razne načine: konverzijom ili prenosom “prljave” imovine, sticanjem, korišćenjem ili držanjem imovine sa znanjem da imovina potiče od krivičnog dela kažnjivi su. Iako se u tradicionalno u pranju novca mogu razlikovati tri faze: polaganje, raslojavanje i integracija, I sama definicija krivičnog dela, a i sudska praksa su pokazali da je ta podela izgubila na značaju, I da je dovoljno da bude izvršena neka od radnji kako bi se izvršilo pranje novca.
Donošenjem novih preporuka FATF, i uvođenjem pristupa zasnovanog na proceni rizika koji prožima sve preporuke i svaki deo preventivnog i represivnog sistema, postalo je jasno da je pravi pristup rešavanju ovog problema poklanjanje više pažnje visokorizičnim oblastima, a manje pažnje niskorizičnim oblastima. Naime, postalo je jasno da jednake preventivne i represivne mere nisu dovoljne da budu adekvatan odgovor svake države na njene specifične rizike.
Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma iz 2017. godine širi procenu rizika i na nivo samog obveznika.
U nastavku saopštenja navode se definicija i pojedine faze kako pranja novca tako i finansiranja terorizma.
Pranje novca je proces prikrivanja nezakonitog porekla novca ili imovine stečenih kriminalom.
Pranjem novca, u smislu Zakona, smatra se: konverzija ili prenos imovine stečene izvršenjem krivičnog dela; prikrivanje ili netačno prikazivanje prave prirode, porekla, mesta nalaženja, kretanja, raspolaganja, vlasništva ili prava u vezi sa imovinom koja je stečena izvršenjem krivičnog dela; sticanje, držanje ili korišćenje imovine stečene izvršenjem krivičnog dela.
Kada je imovinska korist stečena izvršenjem krivičnog dela, izvršilac traži način da novac koristi tako da ne privlači pažnju nadležnih organa. Stoga vrši niz transakcija koje služe da novac prikažu kao zakonito stečen.
Pranje novca ima tri osnovne faze:
- Prva faza: faza „ulaganja” je prekidanje direktne veze između novca i nezakonite aktivnosti kojom je on stečen. U njoj se nezakonito stečeni novac uvodi u finansijski sistem. Novac se uplaćuje na bankarske račune, najčešće u vidu neke zakonite aktivnosti u kojoj se plaćanje vrši u gotovom novcu.
- Druga faza: faza „raslojavanja” ili „prikrivanja”. Nakon što je novac ušao u legalni finansijski sistem, prebacuje se sa računa na koji je položen na druge račune privrednih društava sa ciljem da se prikaže neka fiktivna poslovna aktivnost ili da se obavi neki legalan posao (trgovina ili usluga) sa privrednim društvima koja legalno posluju.
- Treća faza: faza „integracije”, u kojoj se „prljav” novac javlja kao novac koji potiče od dozvoljene delatnosti.
Finansiranjem terorizma, u smislu ovog Zakona, smatra se obezbeđivanje ili prikupljanje imovine ili pokušaj njenog obezbeđivanja ili prikupljanja, u nameri da se koristi ili sa znanjem da može biti korišćena, u celosti ili delimično:
1) za izvršenje terorističkog akta;
2) od strane terorista;
3) od strane terorističkih organizacija.
Pod finansiranjem terorizma smatra se i podstrekavanje i pomaganje u obezbeđivanju i prikupljanju imovine, bez obzira da li je teroristički akt izvršen i da li je imovina korišćena za izvršenje terorističkog akta.
Finansiranje terorizma predstavlja poseban oblik finansijskog kriminala. Osnovni cilj pojedinaca i organizacija koji su umešani u finansiranje terorizma ne mora nužno biti prikirivanje izvora finansijskih sredstava, već je to prvenstveno želja da se prikrije priroda aktivnosti za čije su finansiranje ta novčana sredstva namenjena.
Teroristi koriste čitav niz različitih metoda za prenos novca kako bi se njime zadovoljile potrebe njihovih organizacija i aktivnosti, što uključuje usluge finanijskog sektora, prenos gotovine, trgovinu, donacije i dobrotvorne organizacije, kao i formalne i neformalne sisteme za prenos novca.
Novčana sredstva za finansiranje terorizma mogu poticati iz zakonitih izvora, kao što su donacije, prihodi stečeni zakonitim poslovanjem, dobrotvorne organizcaije i iz nezakonitih izvora kao što su krijumčarenje droge, krijumčarenje oružja, zlata i dijamanata, odnosno pronevere, otmice, iznude i dr.
Postoje četiri faze u postupku finansiranja teorizma:
- prikupljanje novčanih sredstava iz zakonitog poslovanja ili iz kriminalnih aktivnosti
- držanje novčanih sredstava koja su prikupljena
- prenos novčanih sredstava teroristima
- korišćenje novčanih sredstava
Opširnije o pranju novca i finansiranju terorizma možeze pogledati u istoimenom tekstu na sajtu Javnobeležničke komore Srbije ili OVDE.
Na osnovu člana 114, a u vezi sa članom 6.stav 1. i čl. 104. stav 1.tačka 8) Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma („Službeni glasnik RS“, br. 113/17), Javnobeležnička komora Srbije je donela Smernice za procenu rizika od pranja novca i finansiranja terorizma kod javnih beležnika.
Cilj smernica jeste da definiše osnove i/ili pretpostavke na osnovu kojih bi trebalo da se sprovodi opšta procena rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u odnosu na svoje poslovanje, kao i način sprovođenja procene/analize rizika na pojedinačnom slučaju – tj. na nivou lica sa kojim se uspostavlja poslovni odnos (klijent, saradnik, ugovorna strana i dr).
Javni beležnici su obveznici kada prilikom sastavljanja javnobeležničkog zapisa i potvrđivanja privatne isprave (solemnizacije), utvrde da, u vezi sa strankom ili transakcijom koja je predmet pravnog posla, postoje osnovi sumnje koji ukazuju na pranje novca i finansiranje terorizma, u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca.
Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma („Službeni glasnik RS“, br. 113/17 od 17. decembra 2017. godine – u daljem tekstu: Zakon) propisuju se radnje i mere koje se preduzimaju radi sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma, kao i nadležnost Uprave za sprečavanje pranja novca i nadležnost drugih organa za sprovođenje odredaba ovog zakona.
Član 4. Zakona propisuje da su obveznici u smislu ovog Zakona i javni beležnici u skladu sa posebnim odredbama ovog zakona.
Član 104. i 110. Zakona propisuju, između ostalog da Javnobeležnička komora vrši nadzor nad primenom ovog zakona od strane javnih beležnika.
Član 114. Zakona propisuje da organi nadležni za vršenje nadzora mogu da, samostalno ili u saradnji sa drugim organima, donose preporuke odnosno Smernice za primenu Zakona.
Član 6.stav 1. Zakona propisuje obavezu obveznika da u skladu sa Smernicama izradi i redovno ažurira analizu rizika od pranja novca i finansiranja terorizma.
Ove Smernice se objavljuju na internet stranici Javnobeležničke komore Srbije.
Javnobeležnička komora sastavlja listu indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, koja se objavljuje na internet stranici Javnobeležničke komore Srbije i Uprave za sprečavanje pranja novca, a javni beležnici su dužni da je primenjuju u svakom konkretnom slučaju.
Osnovna smernica javnih beležnika prilikom sastavljanja javnobeležničkog zapisa i potvrđivanja privatne isprave (solemnizacije) je Lista indikatora za prepoznavanje lica i transakcija za koje postoje osnovi sumnje da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma, i to u sledećim situacijama:
- Prateća dokumentacija stranke ima nedostatke i ne sadrži uobičajene informacije.
- Stranka nudi da plati beležničku uslugu u višem iznosu od uobičajenog iznosa koji se naplaćuje za obavljanje određenog pravnog posla.
- Stranka traži savet radi vršenja pravnog posla koji može biti doveden u vezu sa krivičnim delom.
- Stranku zastupaju ovlašćena lica u slučajevima kada to nije uobičajeno za određenu vrstu pravnog posla.
- Obaveza dostavljanja dokumentacije nadležnim državnim organima odvraća stranku od stupanja u pravni posao, odnosno bez valjanog razloga otkazuje poslovni odnos zbog zahteva za dodatnim pojašnjenjima.
- Stranka je, prema javno dostupnim informacijama, povezana sa kriminalnim miljeom ili radnjama.
- Stranka prodaje nekretninu za relativno kratko vreme od njene kupovine uprkos tome što se time ostvaruje kapitalni gubitak.
- Sumnja da stranke u pravnom poslu, za koje se pretpostavlja i da su povezana lica, učestalo vrše kupoprodaje po netržišnim uslovima.
- Sumnja da sredstva plaćanja iz kupoprodajnog ugovora potiču od pozajmica za koje se ne može utvrditi poreklo sredstava ili se vezuje za pozajmljivača, lica sa lošom reputacijom.
Opširnije o Smernicama za procenu rizika od pranja novca i finansiranja terorizma kod javnih beležnika možete pogledati na sajtu Javnobeležničk ekomore ili OVDE.
Izvor: vesti- sajt Javnobeležničke komore Srbije (www.beleznik.org)