Neodgovornih vlasnika pasa koji uzrokuju razne probleme, ima mnogo, a retko su procesuirani na pravi način a još ređe pravedno kažnjeni za ono što izazovu. Da sve bude još apsurdnije, često bivaju kažnjeni i oni koji brane sebe, svoje bližnje i svoje ljubimce od napada drugih pasa, iako nisu ničim izazvali incident.
Zato ću se u ovom i povezanim tekstovima pozabaviti nekim pitanjima uređenim posebnim propisom, Zakonom o dobrobiti životinja („Sl. glasnik RS“, broj 41/2009) – u daljem tekstu: ZDŽ. Ovim zakonom, između ostalog propisana su prava, obaveze i odgovornosti vlasnika i držalaca životinja, dakle i pasa koji nas interesuju ovde. Inače, ovaj i povezani tekstovi su ekstrakti iz stručnog komentara „Ko je odgovoran ako pas nije pravilno čuvan i nadziran?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija br. 130, jun 2025. god. Inače, inspiracija za pisanje navedenog komentara došla je zbog ličnog iskustva.
Inače, sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica te rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, o tome šta predstavlja izneto, itd.), važe i ovde. Pod izrazom “propis”, podrazumevam svaku vrstu opšteg akta, odnosno akta opšte pravne snage, kako zakone, tako i podzakonske akte (uredbe, pravilnici, odluke…), te potvrđene međunarodne ugovore i konvencije koji se primenjuju kod nas. Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice će biti dato pri njihovoj prvoj upotrebi.
Svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu (u celini ili u delovima, kao ekstrakti).
1. Pojmovi od značaja
Da bi znali o čemu pričamo, moramo prvo da damo definicije određenih pojmova.
Član 5. ZDŽ kaže, vlasnik životinje jeste pravno ili fizičko lice, odnosno preduzetnik, koje ima pravo čuvanja, držanja, uzgoja, reprodukcije, prevoza, korišćenja i prodaje životinje i koje je odgovorno za život, zaštitu zdravlja i dobrobiti životinje. Držalac životinje je lice (pravno ili fizičko, odnosno preduzetnik), koje ima navedena prava na osnovu pismenog odobrenja vlasnika. Držanje životinje predstavlja smeštaj, čuvanje, negu i brigu o životinjama, osim reprodukcije (dakle, to je faktička – neposredna državina psa). Kućni ljubimac jeste svaka životinja koja se drži radi druženja, a ne za rad, čuvanje objekata, zaštitu, kao vodič, službeni pas i sl. Bez obzira, bio pas kućni ljubimac ili nešto drugo, obaveze vlasnika odnosno držaoca su univerzalne. U daljem tekstu, ukoliko ne naglasim drugačije, sve šta kažem za vlasnika odnosi se i na faktičkog držaoca psa.
Ovde moram dati još neke definicije, jer će biti potrebne za razumevanje kasnije napisanog. Kinološki savez Republike Srbije (KSS) jeste udruženje kinoloških društava sa teritorije RS, odnosno organizacija koja se bavi zaštitom, uzgojem, unapređenjem, ocenjivanjem, evidentiranjem i registracijom čistokrvnih rasa pasa, organizovanjem kinoloških manifestacija i izložbi pasa, organizovanjem ispita pasa, pružanjem usluga obuke pasa, kao i školovanjem i osposobljavanjem kinoloških kadrova svih profila (uzgajivači pasa, sudije, dreseri, vodiči pasa i drugo). KSS je član Međunarodne kinološke organizacije (Fédération Cynologique Internationale − FCI).
Član 6. ZDŽ govori o pravima i obavezama vlasnika životinja. Ovde se neću baviti pravima, već obavezama, a osnovna obaveza je briga o životinji. Vlasnik, odnosno držalac životinje je dužan da, između ostalog obezbedi uslove za držanje i negu životinja koji odgovaraju vrsti, rasi, polu, starosti, kao i fizičkim, biološkim i proizvodnim specifičnostima i osobinama u ponašanju i zdravstvenom stanju životinje. Isto to, članim 53. ZDŽ, predviđeno je za vlasnike, odnosno držaoce kućnih ljubimaca, da obezbede kućnom ljubimcu brigu, negu i smeštaj, u skladu sa vrstom, rasom, polom, starošću, kao i fizičkim i biološkim specifičnostima i potrebama u ponašanju i zdravstvenom stanju kućnog ljubimca.
U ZDŽ su u stvari samo precizirane odredbe koje su sadržane i u Zakonu o veterinarstvu („Sl. glasnik RS“, br. 91/2005, 30/2010, 93/2012 i 17/2019-dr.zakon), prema čijem članu 6., vlasnici i držaoci životinja dužni su da se staraju o zdravlju i dobrobiti životinja, obeleže i registruju životinje itd.
2. Koji pas je opasan?
E sad, za neke pse propisani su posebni uslovi držanja i čuvanja. To su one jedinke koje se nazivaju „opasni psi“. Stav 2. člana 53.ZDŽ kaže, psi koji se drže kao kućni ljubimci, a koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (u daljem tekstu: opasni psi), moraju se držati na propisani način. Način držanja takvih pasa propisan je Pravilnikom o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (“Sl. glasnik RS”, broj 65/2010) – u daljem tekstu: Pravilnik.
Lično smatram da ne postoji pas koji je opasan sam po sebi, da to ne zavisi od rase ili čega takvog, već da sve što pas čini zavisi od postupaka vlasnika psa (načina uzgoja, socijalizacije, uslova držanja…). Pas se može posmatrati kao bilo koja opasna stvar, kao oružje npr. U rukama odgovornog držaoca, kad je pravilno smešteno, obezbeđeno, nedostupno onima kojim ranije namenjeno, ni oružje nije ništa drugo do bezazlen predmet. Ima izreka: „Ne boj se pištolja, već ruke koja ga drži“. E tako je i sa psima, bez obzira koje su rase i veličine.
Međutim, propisi neke pse kvalifikuju kao opasne, na osnovu osobina jedinke ili same rase.
Definicija opasnog psa data je u Pravilniku. Prema članu 2. istog, opasan pas jeste bilo koja jedinka te vrste, izuzev službenog psa, koja je:
1) bez očiglednog povoda napala čoveka i nanela mu telesne povrede ili smrt;
2) bez očiglednog povoda napala drugog psa i nanela mu teške telesne povrede ili smrt;
3) uzgajana, odnosno dresirana za borbe pasa ili nađena u organizovanoj borbi sa drugim psom;
4) namenjena za čuvanje imovine ili kao telesni čuvar;
5) rase pit bul terijer (American Pit Bull Terrier) ili mešanac te rase, koji ne potiče iz kontrolisanog uzgoja;
6) rase bul terijer (Bull Terrier), staford terijer (Staffordshire Bull Terrier), američki staford terijer (American Staffordshire Terrier) i mini bul terijer (Miniature Bull Terrier) ili mešanac tih rasa.
Nažalost, a neopravdano po mom mišljenju, gore nabrojane rase u celini su proglašene za opasne, što je proizvod upravo incidenata sa takvim psima, koje su u stvari izazvali njihovi vlasnici.
Član 10. Pravilnika kaže, opasni psi iz kontrolisanog uzgoja vrste terijera, i to: bul terijer, staford terijer, američki staford terijer i mini-bul terijer, mogu se držati ako poseduju rodovnik koji je izdao kinološki savez jedne od zemalja članica FCI i ako su upisani u rodovnu knjigu. Međutim, neke odredbe citiranog propisa su protivrečne i konfuzne. Naime, nije jasno da li je opasan svaki pas rase pitbul terijer ili mešanac te rase, ili samo onaj koji ne potiče iz kontrolisanog uzgoja. Po logici stvari, mešanac ne može poticati iz kontrolisanog uzgoja, jer kontrola uzgoja podrazumeva i vođenje računa o očuvanju rase (parenje jedinki samo u okviru rase). Rodovnik se izdaje samo za čistokrvne jedinke.S druge strane FCI nema ovu rasu u svom registru, što implicira da se prihvata prva varijanta, da je svaki pas ili mešanac te rase apriori definisan kao opasan. Zabunu stvara i činjenica da su američki staford terijer i pitbul terijer u stvari rase iste linije, ali sa različitim imenima koje su dale i kao takve standardizovale dve američke kinološke organizacije koje, da konfzija bude još veća, nisu članice FCI. Američki staford terijer je naziv koji koristi American Kennel Club (AKC), doknaziv pitbul terijer koristi United Kennel Club (UKC). Znači, pričamo o istoj vrsti psa, jer i propisi zemlje porekla ih tako tretiraju (uključujući i mešance ovih rasa). Dakle, svi psi koji pripadaju jednoj od gore navedenih rasa, uključujući i mešance, su u stvari definisani kao opasni psi.
A tako kažu i naši sudovi. Viši sud u Čačku u presudi Kž 82/2022 od 31. maja 2022. god. zaključuje kaže da je rasa psa odlučujući faktor kod procene krivice, zbog svesti vlasnika da njegov pas s obzirom na rasu predstavlja opšte opasno sredstvo.
3. Šta se obavezno radi sa opasnim psima?
Opasan pas, bez obzira na njegovu starost, mora da bude obeležen mikročipom, što je njegov vlasnik u obavezi da obezbedi.
Prema članu 8. Pravinika, vlasnik koji drži opasnog psa mora, zajedno sa psom, da prođe obuku, uz proveru stepena socijalizacije. Obuka obuhvata obučavanje i ispit poslušnosti psa koje obavljaju osposobljena lica. Provera stepena socijalizacije vrši se posle sprovedene obuke. Ako posle provere stepena socijalizacije opasan pas ne postigne zadovoljavajuću ocenu, odnosno ako i dalje predstavlja opasnost za ljude i životinje, pas se više ne može držati i lišava se života u skladu sa propisima.
Inače, obuci i proveri stepena socijalizacije podvrgava se i pas koji se u smislu propisa ne smatra opasnim psom, i to pas srednjeg rasta (visine najmanje 55 cm mereno u visini grebena) i veliki pas, ako vlasnik želi da tog psa izvodi bez povodnika i zaštitne korpe.
Opasni psi se upisuju u Registar pasa koji je deo Centralne baze podataka o obeleženim psima.
Prema članu 4. Pravilnika, veterinar, odnosno veterinarska stanica/ambulanta upisuje podatak da je pas opasan u Registar pasa (rubrika: „tip događaja”) i u pasoš za kućne ljubimce (rubrika: „XI. OSTALO”), i obaveštava KSS u roku od osam dana od dana upisa. Pas se upisuje kao opasan:
● u slučaju da pas bez očiglednog povoda napadne čoveka ili drugog psa – ako veterinarski inspektor po podnetoj prijavi utvrdi da je pas opasan;
● u slučaju da je pas dresiran za borbe ili zatečen u organizovanoj borbi sa drugim psima – ako veterinarski inspektor po podnetoj prijavi utvrdi te činjenice;
● ako je pas namenjen za čuvanje imovine ili kao telesni čuvar ili je reč o opasnim rasama pobrojanim napred – prilikom vakcinacije psa protiv besnila.
Dakle, za razliku od pasa koji su proglašeni opasnim zbog nekog događaja u kome su učestovali, postupanja sa njima i načina na koji su odgajani ili trenirani, psi koji se na osnovu rase smatraju opasnim, praktično moraju biti evidentrani kao takvi odmah po rođenju. Ako to nije učinjeno pri prvom odlasku kod veterinara, mora se uraditi pri prvoj sledećoj vakcinaciji.
Inače, pas koji je bez očiglednog povoda napao čoveka i naneo mu telesne povrede mora se podvrgnuti nadzoru i posmatranju u skladu sa propisima o veterinarstvu. Podatke o takvom psu i okolnostima pod kojim je došlo do napada nadležnoj službi može prijaviti svako (napadnuto ili drugo lice, državni organ, zdravstvena ustanova itd.).
Vlasnik opasnog psa koji je više od jednog puta bez očiglednog povoda napao čoveka i naneo mu telesne povrede ili drugog psa i naneo mu teške telesne povrede ili ga usmrtio, mora da sprovede kastraciju/sterilizaciju psa, u roku od 14 dana od dana upisa podatka da je taj pas opasan u Registar pasa i u pasoš za kućne ljubimce, kao i da o tome nadležnom veterinarskom inspektoru kao dokaz dostavi fotokopiju računa za obavljenu kastraciju/sterilizaciju.
4. Umesto zaključka
Ovde sam otvorio temu, objasnio osnovne pojmove, i razmatrao obaveze vlasnika opasnih pasa.
Ko i kako može držati opasnog psa, te kako se isti mogu izvoditi na javne površine razmatrao sam u tekstu „Kako se pravilno drže opasni psi?“.
U tesktu „Za šta odgovaraju vlasnici opasnih pasa koji ne poštuju propise?“ sam analizirao kakva kaznena dela čine vlasnici opasnih pasa koji ne poštuju propisane obaveze, te odgovornost za štetu koju time izazovu.
U „Šta činiti u slučaju napada psa?“ ću odgovoriti šta da čine oni koji nisu izazvali problem a budu napadnuti, odnosno zašto je dozvoljeno braniti se od napada psa.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.