Postaje nešto drugo. Pričam o stvarima koje su jasne onima koji imaju pravna znanja (umeju da protumače napisane odredbe),odnosno znaju šta piše u Zakonu o prekršajima (“Sl. glasnik RS”, broj 65/2013, 13/2016, 98/2016-OUS, 91/2019-dr.zakon, 91/2019 i 112/2022-OUS) – u daljem tekstu: ZOP, kojim je uređen postupak u kome se izriču kazne za prekršaje.
Ovaj i povezani tekstovi su ekstrakti iz stručnog komentara „ Kada je prekršajni nalog neizvršiv?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija br. 127, mart 2025. god.
U tekstu „Kako se pokreće sudski postupak po prekršajnom nalogu?“ sam objasnio o čemu je reč, odnosno šta je bio konkretan povod za ovaj i povezane komentare, citirao šta je u pokaznom primeru postupajući sud rekao u svojoj presudi, te pojasnio osnovne postavke (kako se uopšte pokreće prekršajni postupak i koje su posledice toga). Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
Time kada konačan i izvršan prekršajni nalog neće proizvesti posledice, i zašto je to tako, pozabaviću se u „Kada konačan prekršajni nalog neće proizvesti posledice?“.
Ovde ću razmotriti pitanje, šta se dešava sa prekršajnim nalogom kada postupak dođe do suda.
1. Šta se dešava sa prekršajnim nalogom kada postupak dođe do suda?
Za ovo i povezana razmatranja važno je i da član 171. ZOP, koji govori o poukama i upozorenjima u prekršajnom nalogu, u tački 5) stava 1. predviđa da će prekršajni nalog postati konačan i izvršan po proteku roka od osam dana od dana prijema ako lice protiv koga je izdat prekršajni nalog u tom roku ne plati novčanu kaznu ili ne zahteva sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu u skladu sa članom 173. stav 2. ovog zakona, koji inače kaže da ako lice protiv koga je izdat prekršajni nalog u navedenom roku ne plati izrečenu kaznu ili ne podnese zahtev za sudsko odlučivanje o izdatom prekršajnom nalogu, smatraće se da je prihvatilo odgovornost propuštanjem, a prekršajni nalog će postati konačan i izvršan.
Najvažnije za ovo razmatranje, je da stav 6. člana 174. ZOP kaže, kad sud donese rešenje o pokretanju postupka, smatra se da odluka o novčanoj kazni iz prekršajnog naloga nije izrečena, osim u slučaju iz člana 175. ovog zakona, kada okrivljeni odustane od zahteva za sudsko odlučivanje, kada sud rešenjem utvrđuje da je prekršajni nalog konačan i izvršan i okrivljenog obavezuje da plati nastale troškove prekršajnog postupka, a izrečena novčana kazna unosi se u registar novčanih kazni.
2. Kada se odbacuje zahtev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu?
Ovde je bitno razumeti, da iako Prekršajni sud u Beograduu svom Rešenju 144 Pr.br. 14476/24 od 21. maja 2024. god., čiji su delovi citirani u „Kako se pokreće sudski postupak po prekršajnom nalogu?“, govori o odbacivanju zahteva za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu, on u stvari misli na odbacivanje zahteva za pokretanje prekršajnog postupka, jer se poziva na član 184., a ne na član 176. ZOP. Dakle, govorimo o zahtevu za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu koji je faktički postao zahtev za pokretanje prekršajnog postupka i kao takav odbačen.
Član 184. ZOP kaže, kad utvrdi da ne postoje uslovi za pokretanje prekršajnog postupka, sud će rešenjem odbaciti zahtev za pokretanje postupka. U tački 4) stava 2. istog člana rečeno je da, pored ostalih slučajeva (kad uopšte nije o prekršaju, kad sud nije stvarno nadležan, kad je isključena odgovornost okrivljenog, kad je zahtev podneo neko neovlašćen), uslovi za pokretanje prekršajnog postupka ne postoje kada je nastupila zastarelost za pokretanje prekršajnog postupka.
Zastarelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka propisna je članom 84. ZOP, prema kome, prekršajni postupak ne može se pokrenuti niti voditi ako protekne jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen. Inače, zastarevanje pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ne teče za vreme za koje se pokretanje i vođenje postupka ne može preduzeti po zakonu, a zastarevanje se prekida svakom procesnom radnjom nadležnog suda koja se preduzima radi vođenja prekršajnog postupka, i posle svakog prekida počinje ponovo da teče. Ovde moram napomenuti da se u skladu sa st. 5. i 6. člana 84. ZOP, posebnim zakonom može propisati duži rok zastarelosti za prekršaje iz oblasti carinskog, spoljnotrgovinskog, deviznog poslovanja, javnih prihoda i finansija, javnih nabavki, prometa roba i usluga, životne sredine, sprečavanja korupcije i vazdušnog saobraćaja, ali ne duži od pet godina.
Kako god, prema stavu 7. člana 84. ZOP, pokretanje i vođenje prekršajnog postupka zastareva u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarelost, što je dve godine (osim za prekršaje iz napred navedenih oblasti).
Stavom 8. člana 84. ZOP predviđeno je da se napred navedeno shodno primenjuje i na zastarelost pokretanja i vođenja postupka za izdavanje prekršajnog naloga. Što je veoma značajno. Jer, navedenim stavom propisano je da se odredbe st. 1. do 4. i 7. shodno primenjuju na zastarelost pokretanja i vođenja postupka za izdavanje prekršajnih naloga, pri čemu je izostavljen stav 5. u kome je propisano da se posebnim zakonom može propisati duži rok zastarelosti za prekršaje iz pojedinih oblasti.
Dakle, kod izdavanja prekršajnih naloga tumačenje toga šta spada u pobrojane oblasti (npr. šta sve spada u finansije) postaje irelevantno. Što potvrđuje i Prekršajni apelacioni sud, po kome je, recimo, rok za izdavanje poreskih prekršajnih naloga, jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen. U svom odgovoru na postavljeno pitanje od 28. jula 2017. god., odeljenje sudske prakse tog suda kaže (citat):
“Iz izričite odredbe člana 84. stav 8. Zakona o prekršajima jasno i nedvosmisleno proizilazi da je isključena primena dužeg roka zastarelosti, te da se na zastarelost pokretanja i vođenja postupka za izdavanje prekršajnog naloga primenjuju opšti rokovi zastarelosti propisani u stavu 1. i 7. navedene zakonske odredbe. U suprotnom, bio bi obesmišljen institut prekršajnog naloga, imajući u vidu da je intencija zakonodavca bila efikasno sankcionisanje učinilaca blažih prekršaja, za koje je propisana novčana kazna u fiksnom iznosu (član 168. stav 1. Zakona o prekršajima).”.
Dakle, ne može se izdati prekršajni nalog, niti izreći kazna istim ako je proteklo više od godinu dana od kada je prekršaj učinjen, čak ni za prekršaje iz određenih oblasti gde je propisano duže vreme za zastarelost.
3. Umesto zaključka
Koliko god neko nipodaštavao rad prekršajnih sudova, moram istaći da su prekršaji daleko najčešći oblik kaznenih dela, gde se od kazni u budžetu prikupljaju ogromna sredstva. Tako da, iako su to samo “obični prekršaji”, oni predstavljaju upravo situacije u kojoj se najbolje dokazuje nezavisnost sudstva i vladavina prava.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a