Zabrana napuštanja stana-kućni pritvor kao mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupk propisana je odredbama čl.208. i čl.209. Zakonika o krivičnom postupku (“Sl. glasnik RS”, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013, 55/2014, 35/2019 i 27/2021 – odluka US).
Prema navedenim odredbama:
Uslovi za određivanje
Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni mogao pobeći, ili okolnosti predviđene u članu 211. stav 1. tač. 1), 3) i 4) ovog zakonika, sud može zabraniti okrivljenom da bez odobrenja napusti stan u kojem boravi i odrediti uslove pod kojima će boraviti u stanu, kao što su zabrana okrivljenom da koristi telefon i internet ili da prima druga lica u stan.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, okrivljeni može i bez odobrenja napustiti svoj stan ako je to neophodno radi hitne medicinske intervencije u odnosu na njega ili lice sa kojim živi u stanu, odnosno radi izbegavanja ili sprečavanja ozbiljne opasnosti po život ili zdravlje ljudi, odnosno imovinu većeg obima. Okrivljeni je dužan da o napuštanju stana, razlogu i mestu na kojem se trenutno nalazi, bez odlaganja obavesti poverenika iz organa uprave nadležnog za izvršenje krivičnih sankcija.
Odlučivanje o meri
O određivanju mere iz člana 208. stav 1. ovog zakonika odlučuje sud na predlog javnog tužioca, a posle potvrđivanja optužnice i po službenoj dužnosti.
U toku istrage obrazloženo rešenje o određivanju, produženju ili ukidanju mere iz stava 1. ovog člana donosi sudija za prethodni postupak, a posle podignute optužnice veće. Ako meru nije predložio javni tužilac, a postupak se vodi za krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, sud će pre donošenja odluke zatražiti mišljenje javnog tužioca.
Okrivljeni će se u rešenju o izricanju mere iz stava 1. ovog člana upozoriti da se protiv njega može odrediti pritvor ako prekrši izrečenu zabranu.
Mera iz stava 1. ovog člana može trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravnosnažnosti presude, odnosno do upućivanja okrivljenog na izdržavanje krivične sankcije koja se sastoji u lišenju slobode. Sud je dužan da svaka tri meseca ispita da li je dalje trajanje mere opravdano.
Protiv rešenja kojim se određuje, produžava ili ukida mera iz stava 1. ovog člana stranke i branilac mogu izjaviti žalbu. Javni tužilac može izjaviti žalbu i protiv rešenja kojim je odbijen predlog za određivanje mere. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.
Zakonik određuje maksimalno trajanje ove mere u toku celog krivičnog postupka- „najduže do pravnosnažnosti presude, odnosno do upućivanja okrivljenog na izdržavanje krivične sankcije koja se sastoji u lišenju slobode. Sud je dužan da svaka tri meseca ispita da li je dalje trajanje mere opravdano“. Međutim, ne određuje njeno najduže trajanje u različitim fazma krivičnog postupka, istrage, optuženja, glavnog pretresa i dr.
Rešavajući ovo pravno pitanje, pošli smo od odredbe člana 2. stav 1. tačka 23) Zakonika o krivičnom postupku, kojom je propisano da se pod „lišenjem slobode“ podrazumeva hapšenje, zadržavanje, zabrana napuštanja stana, pritvor i boravak u ustanovi koji se uračunava u pritvor. Iz navedene odredbe proizilazi da pritvor koji se izdržava u pritvorskoj jedinici, kao i lišenje slobode koje se izdržava u kućnim uslovima predstavljaju mere kojima se postiže isti cilj.
Dakle, jasno proizilazi da sud odlučujući o donošenju rešenja kojom se produžava mera zabrane napuštanja stana uz elektronski nadzor, dužan je da primeni odredbu člana 2. stav 1. tačka 23) ZKP, odnosno, da ceni da se i u slučaju mere zabrane napuštanja stana takođe radi o lišenju slobode koje ne može trajati duže od 6 meseci, a shodno odredbi člana 215. Zakonika o krivičnom postupku.
Zaključak je da se i u slučaju mere zabrane napuštanja stana takođe radi o lišenju slobode, koje u istrazi ne može trajati duže od 6 meseci, a shodno odredbi člana 215. ZKP
Naime, odredbom člana 215. ZKP izričito je propisano da se okrivljeni u istrazi može zadržati u pritvoru najviše 3 meseca po rešenju sudije za prethodni postupak, da veće iz člana 21. stav 4. ZKP pritvor može produžiti najviše za još 3 meseca, te da se okrivljeni mora pustiti na slobodu ukoliko do isteka navedenih rokova ne bude podignuta optužnica.
Izvor: Izvodi iz propisa su preuzeti iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.