Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republika Srbija je na sebe prihvatila obavezu da postepeno uskladi domaće zakonodavstvo s pravnim tekovinama Evropske unije. Sporazumom je predviđeno da se već u prvoj fazi harmonizacije u domaće pravo transponuju osnovni elementi pravnih tekovina vezani za unutrašnje tržište i uopšte za trgovinu. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu 1. septembra 2013, a pristupni pregovori Republike Srbije iEvropske unije zvanično su počeli u januaru 2014. Nakon toga, u julu 2014, Srbija je usvojila program usklađivanja domaćeg zakonodavstva s pravnim tekovinama Evropske unije. Tim novim programom je, između ostalog, predviđeno da se donese jedan krovni zakon o uslugama, kojim bi se u nacionalno pravo transponovala Direktiva 2006/123/EZ o uslugama na unutrašnjem tržištu (u daljem tekstu: Direktiva o uslugama).
Direktiva o uslugama ima za cilj da se iz nacionalnih prava država članica eliminišu pravila koja otežavaju odnosno onemogućavaju ostvarivanje slobode kretanja usluga na jedinstvenom tržištu. U tom smislu Direktiva o uslugama predstavlja sredstvo za horizontalnu deregulaciju odnosno negativnu integraciju sektora uslužnih delatnosti.
Razlozi za donošenje ovog zakona su brojni. U formalnom smislu, to je svakako imperativ da se poštuje obaveza koju je Republika Srbija na sebe preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. U supstancijalnom smislu, ukidanje nacionalnih barijera za korišćenje slobode poslovnog nastanjivanja i slobode prekograničnog pružanja usluga treba da doprinese razvoju uslužnog sektora u Republici Srbiji i da odigra presudnu ulogu u integrisanju domaćeg tržišta usluga u jedinstveno tržište Evropskog ekonomskog prostora (u daljem tekstu EEP). Sama Direktiva o uslugama, u alineji 1 Preambule, predviđa da liberalizacija sektora usluga kroz uklanjanje nacionalnih prepreka za slobodno kretanje usluga treba i sme da se ostvari samo na način koji obezbeđuje osnovne ciljeve same integracije, što obuhvata ravnomeran i održiv ekonomski i socijalni napredak, visok stepen zaposlenosti i socijalne zaštite, ravnopravnost polova, konkurentnost, zaštitu životne sredine, održiv rast, podizanje životnog standarda, te podsticanje ekonomske i socijalne kohezije.
U ciljeve ovog zakona ubrajaju se:
1) usaglašenost prava Republike Srbije s pravom Evropske unije u oblasti slobode pružanja usluga;
2) podsticanje privrednog rasta putem liberalizacije tržišta usluga;
3) uspostavljanje normativnog okvira kojim se garantuje i štiti pravo na poslovno nastanjivanje;
4) uspostavljanje normativnog okvira kojim se garantuje i štiti sloboda prekograničnog pružanja usluga;
5) uspostavljanje normativnog okvira kojim se garantuju i štite prava korisnika usluga;
6) uspostavljanje normativnog okvira kojim se održava, unapređuje i štiti visok stepen bezbednosti i kvaliteta pruženih usluga;
7) osnivanje i uspostavljanje Jedinstvene elektronske kontaktne tačke (u danjem tekstu JEKT), to jest državnog elektronskog servisa putem kojeg sva zainteresovana lica mogu besplatno da se obaveste o uslovima i postupcima za ostvarivanje prava na poslovno nastanjivanje odnosno za dobijanje saglasnosti za pružanje usluga u Republici Srbiji, a u potonjim fazama razvoja JEKT-a i elektronsko sprovođenje upravnih postupaka od
značaja za sektor usluga;
8) pojednostavljenje upravnih postupaka od značaja za sektor usluga u kontekstu prava na poslovno nastanjivanje i slobode prekograničnog pružanja usluga u Republici Srbiji;
9) uspostavljanje normativnog okvira za administrativnu saradnju s državama Evropskog ekonomskog prostora;
10) podsticanje samoregulacije u uslužnim delatnostima kroz rad profesionalnih i strukovnih udruženja i organizacija u cilju očuvanja i unapređenja bezbednosti i kvaliteta usluga na tržištu Republike Srbije.
Direktiva o uslugama ima za cilj deregulaciju to jest ukidanje uslova za obavljanje određenih uslužnih delatnosti, odnosno uslova za dobijanje saglasnosti za pružanje određenih usluga, kojima se u nacionalnom pravu države članice neopravdano ograničavaju slobode poslovnog nastanjivanja i prekograničnog pružanja usluga. Međutim, uslužne delatnosti koje su predmet Direktive o uslugama nisu uređene jednim posebnim propisom u Republici Srbiji, već se na njih primenjuje Zakon o trgovini i opšti propisi kojima je uređeno pravo na poslovno nastanjivanje.
Primera radi, tu spadaju Zakon o privrednim društvima („Službeni glasnik RS”, br. 36/11, 99/11, 83/14 – dr. zakon, 5/15 i 44/18), te Zakon o postupku registracije u Agenciji za privredne registre, („Službeni glasnik RS”, br. 99/11 i 83/14). Pored toga, na predmetne uslužne delatnosti primenjuje se u čitav niz sektorskih zakona, uključujući, primera radi: Zakon o advokaturi, („Službeni glasnik RS”, br. 31/11 i 24/12 –US); Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu, („Službeni glasnik RS”, br. 11/05, 91/15 i 113/17-dr.zakona); Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti, („Službeni glasnik RS”, br. 36/09, 88/10, 38/15, 113/17 i 113/17- dr.zakon); Zakon o zadrugama, („Službeni glasnik RS”, broj 112/15); Zakon o reviziji, („Službeni glasnik RS”, br. 62/13 i 30/18); Zakon o planiranju i izgradnji, („Službeni glasnik RS”, br. 72/09, 81/09 – ispravka, 64/10- US, 24/11, 121/12, 42/13-US, 50/13- US, 98/13-US, 132/14 i 145/14); Zakon o veterinarstvu, („Službeni glasnik RS”, br. 91/05, 30/10 i 93/12); Zakon o turizmu, („Službeni glasnik RS”, br. 36/09, 88/10, 99/11 – dr. zakon, 93/12 i 84/15); Zakon o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti, („Službeni glasnik RS”, broj 36/09); Zakon o posredovanju u prometu i zakupu nepokretnosti, („Službeni glasnik RS”, br. 95/13 i 41/18). Ni prekogranično pružanje usluga nije u Srbiji posebno uređeno.
Iz ovoga proizlazi da donošenje krovnog zakona kojim se u pravni sistem Republike Srbije transponuje Direktiva o uslugama predstavlja tek prvi korak ka njenoj punoj implementaciji. Nakon usvajanja ovog zakona biće neophodno da se ukinu određene odredbe jednog broja sektorskih zakona koje, u suprotnosti s Direktivom o uslugama i zakonom kojim se ta direktiva transponuje u srpsko pravo, na neopravdan način otežavaju ili onemogućavaju ostvarivanje slobode kretanja usluga, to jest poslovnog nastanjivanja i prekograničnog bavljenja uslužnim delatnostima.
Izvor: Izvod iz obrazloženja preuzet sa sajta Narodne skupštine Republike Srbije (www.parlament.gov.rs)