Svako snosi posledice onog što je izazvao, a za kršenje propisa sleduju sankcije.
Ovaj i povezani tekstovi su ekstrakti iz stručnog komentara „Ko je odgovoran ako pas nije pravilno čuvan i nadziran?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija br. 130, jun 2025. god. Inače, inspiracija za pisanje navedenog komentara došla je zbog ličnog iskustva.
U komentaru „Šta je to opasan pas?“ sam objasnio koji psi se smatraju opasnim, razmatrao osnovne pojmove (šta znači držati psa, ko se smatra vlasnikom a ko držaocom itd.), obaveze vlasnika takvih pasa i posebne procedure koje se primenjuju na iste. I ovde, ukoliko ne naglasim drugačije, sve šta kažem za vlasnika odnosi se i na faktičkog držaoca psa. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
Ko i kako može držati opasnog psa, te kako se isti mogu izvoditi na javne površine razmatrao sam u tekstu „Kako se pravilno drže opasni psi?“.
Ko i kako može držati opasnog psa, te kako se isti mogu izvoditi na javne površine razmatrao sam u tekstu „Kako se pravilno drže opasni psi?“.
U „Šta činiti u slučaju napada psa?“ ću odgovoriti šta da čine oni koji nisu izazvali problem a budu napadnuti, odnosno zašto je dozvoljeno braniti se od napada psa.
A ovde ću analizirati kakva kaznena dela čine vlasnici opasnih pasa koji ne poštuju propisane obaveze, te odgovornost za štetu koju time izazovu.
1. Koja kaznena dela čine vlasnici opasnih pasa?
Ovde možemo razmatrati dve situacije. Kada opasan pas izađe iz dvorišta, bude pušten na javnoj površini, ali ne napadne nikoga i ne nanese nekome povrede. I druga, kada se to desi. Da bude jasno, i vlasnik psa koji ništa nije napravio, počinio je kazneno delo, i to po više propisa.
Najpre možemo pričati o prekršajima po Zakonu o dobrobiti životinja („Sl. glasnik RS“, broj 41/2009) – u daljem tekstu: ZDŽ. Dakle, vlasnik opasnog psa koji prekrši bilo koja pravila propisana ZDŽ i Pravilnikom o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (“Sl. glasnik RS”, broj 65/2010), tj. ako ne obezbedi propisane uslove za držanje opasnog psa, ne izvodi ga u skladu sa pravilima i ne ispuni ostale gore navedene obaveze, čini prekršaj. Ako je posredi fizičko lice, članom 85. ZDŽ, predviđena je novčana kazna od 5.000,00 do 50.000,00 din. Za pravno lice kazne je 100.000,00 do 1.000.000,00 din. (član 82. ZDŽ stav 1, tač. 69).
Ali, to nije cela priča. Jer, po stavu sudova kod nas, ovde je reč i o krivičnom delu.
Naime, Krivični zakonik („Sl. glasnik RS“, br. 85/2005, 88/2005-ispr., 107/2005-ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016, 35/2019 i 94/2024) – u daljem tekstu: KZ, u članu 278. propisuje delo „Izazivanje opšte opasnosti“, koje čini onaj ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim gasom, radioaktivnim ili drugim jonizujućim zračenjem, električnom energijom, motornom silom ili kakvom drugom opšteopasnom radnjom ili opšteopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili telo ljudi ili za imovinu većeg obima. Za osnovni oblik dela, predviđena je kazna zatvora od šest meseci do pet godina i novčana kazna. Ako je delo učinjeno na mestu gde je okupljen veći broj ljudi, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina i novčanom kaznom. Ako je delo učinjeno iz nehata, predviđen je zatvor do tri godine.
Dalje, KZ u članu 288. predviđa i teška dela protiv opšte sigurnosti, pa tako ako je usled gorenavedenog dela nastupila teška telesna povreda nekog lica ili imovinska šteta velikih razmera, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina (šest meseci do pet godina ako je posredi nehat). Ako nastupi smrt lica, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do 12 godina (jedna do 8 godina, ako je posredi bio nehat).
Vidimo da kod osnovno oblika ovog dela nije nužno da dođe do povređivanja nekog konkretnog lica ili uništenja imovine, već se kao ostvarenje zabranjene posledice – biće dela, uzima sama mogućnost da se nešto desi. I sudovi su saglasni u tome.
Apelacioni sud u Beogradu, u rešenju Kž1 2365/2013 od 8. maja 2013. god., kaže da ovo krivično delo izazivanje opšte opasnosti predstavlja delo ugrožavanja, a ne delo povrede, te se smatra dovršenim nastupanjem opasnosti za zaštićeno dobro, samim nastupanjem te opasnosti. Po stavu tog suda, u slučaju realizacije opasnosti nastupanjem teže posledice u vidu teške telesne povrede ili smrti, navedeno krivično delo pretvara se u krivično delo povrede, iz člana 288. KZ.
Apelacioni sud u Kragujevcu, u rešenju Kž1 1917/2010 od 4. avgusta 2010. god. kaže da krivično delo izazivanje opšte opasnosti je opšte krivično delo i postoji samo kada njegovim izvršenjem nije ostvareno neko posebno krivično delo protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine.
Vrhovni sud (po starom Vrhovni kasacioni sud) – u daljem tekstu: VS, u presudi Kzz 41/2024 od 24. juna 2024. god., kaže da je u tom konkretnom slučaju okrivljeni izazvao opasnost za život ili telo ljudi, ostavljanjem psa bez nadzora u dvorištu kuće, te je pas izašao iz dvorišta na ulicu i napao oštećenu.
Štaviše, prema stavu Okružnog suda u Subotici, zauzetog u presudi Kž 201/09 od 29. aprila 2009., odgovornost vlasnika psa je apsolutna, jer se isti ne može osloboditi krivične odgovornosti iako su se u kritičnom trenutku u dvorištu okrivljenog nalazili njegovi roditelji koji su trebali da obrate pažnju na psa i njegovo ponašanje. Jer, pas se po opšte prihvaćenom shvatanju sudske prakse i krivično pravne teorije smatra opasnom stvari, a što je svakom čoveku jasno, tako da prisustvo članova domaćinstva kritičnom prilikom, ne oslobađa okrivljenog kao vlasnika psa odgovornosti da preduzme sve mere kako životinja ne bi predstavljala opasnost po druga lica.
VS u presudi Rev 4771/2019 od 24. decembra 2020. god. kaže da psi, kao i životinje uopšte predstavljaju opasne stvari samim tim što postoje, te pas uvek predstavlja opasnu stvar.
Po rezonovanju Višeg suda u Subotici iz presude Gž 196/2018 od 21. marta 2019. god. vlasnik psa je uvek odgovoran kada pas nije držan u odgovarajućem objektu, niti pod ključem, odnosno kada može nekontrolisano da izađe na javnu površinu, tj. pobegne.
VS u presudi Kzz 522/2022 od 9. juna 2022. god. da vlasnk psa čini krivično delo izazivanje opšte opasnosti kada psa ne drži u prostoru iz kojeg ne može da pobegne, u konkretnom slučaju reč je bila o dvorištu, jer opasnost postoji za sve ljude koji prolaze pored dvorišta ili se kreću okolnim ulicama.
Naravno, stvar se usložnjava ako se napadom psa ostvari neko od krivičnih dela protiv života i tela propisanih KZ (telesne povrede, izazivanje smrti) ili imovine. Podsećam, i nečiji pas predstvalja imovinu tog lica, iako je za vlasnika mnogo više od toga. Ovde moram napomenuti, da ako se pas koristi kao „oružje“ (ako je nahuškan da napadne), onda pričamo o krivičnim delima protiv života i tela, a ne o izazivaju opasnosti.
Reći ću i da procesuiranje vlasika opasnog psa za neko od gore opisanih krivičnih dela, ne mora nužno da znači da neće biti procesuiran i za neki od propisanih prekršaja. Pogotovo ako se iskoristi „oportunitet“, o čemu sam pisao u tekstu „Da li se „oportunista“ zauvek „izvukao“?“, koji je objavljen u časopisu Advokatska kancelarija, broj 63, novembar 2019. god. Naime, Zakon o prekršajima („Sl. glasnik RS“, br. 65/2013, 13/2016, 98/2016-OUS, 91/2019-dr.zakon, 91/2019 i 112/2022-OUS) – u daljem tekstu: ZOP, u članu 8. propisuje zabranu ponovnog suđenja u istoj stvari, i kaže da nikome se ne može ponovo suditi niti mu može ponovo biti izrečena prekršajna sankcija za prekršaj o kome je pravnosnažno odlučeno u skladu sa zakonom, te da protiv učinioca prekršaja koji je u krivičnom postupku pravnosnažno oglašen krivim za krivično delo koje obuhvata i obeležja prekršaja, ne može se za taj prekršaj pokrenuti postupak, a ako je pokrenut ili je u toku, ne može se nastaviti i dovršiti. Ali, sve zavisi od konkretnih okolnosti slučaja, i šta je inkriminisana radnja o kojoj je pravosnažno odlučeno. Dakle, ako je u vezi krivičnog dela odlučivano o neizvršenju neke obaveze koja je dovela do izvršenja tog dela,to ne značida vlasnik psa neće biti dodatno prekršajno kažnjen za nepoštovanje ostalih obaveza.
2. Da li postoji odgovornost za štetu?
Naravno, u svakom slučaju, jer kaznena odgovornost ne iskjučuje odgovornost za materijalnu i nematerijalnu štetu, štaviše direktno je proizvodi. Šteta se naknađuje po pravilima propisanim Zakonom o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“, br. 29/1978, 39/1985, 45/1989 -USJ, 57/1989, „Sl. list SRJ“, br. 31/1993 i “Sl. glasnik RS”, br. 18/2020). O naknadama šteta sam već mnogo puta pisao, tako da se ovde neću previše baviti time. Samo podcrtati najvažnije.
Odgovornost vlasnika psa za štetu koju je oštećena lica pretrpe usled napada psa je objektivna jer se pas smatra opasnom stvari, što recimo kaže VS u presudi Rev broj 5914/1999 od 9. maja 2000. god. Viši sud u Šapcu, u presudi 5 Gž 954/2012 od 22. januara 2013.god. kaže, vlasnik psa odgovoran je za štetu koju trećim licima pričini pas koji se kreće bez njegovog nadzora i zaštitnih sredstava, jer za štetu koju pas pričini odgovara vlasnik kao imalac opasne stvari.
Ovde ću još reći, naknada štete, kako one materijalne (npr. troškovi lečenja i izgubljna dobit zbog nemogućnosti rada usled povreda, itd.), tako i one nematerijalne (za bolove, pretrpljeni strah…), može se ostvariti u posebnom parničnom postupku, ili, lice koje je ovlašćeno da takav zahtev ostvaruje u parničnom postupku to može ostvariti u okviru kaznenog postupka (prekršajnog ili krivičnog). Naime, i ZOP, u članu 149., i Zakonik o krivičnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013, 55/2014, 35/2019, 27/2021-OUS i 62/2021-OUS), u članu 252., predviđaju isto, da se imovinskopravni zahtev koji je nastao usled izvršenja dela može raspraviti u tom postupku, na zahtev oštećenog ili drugog ovlašćenog lica, osim ako se time značajnije ne odugovlači postupak.
3. Umesto zaključka
Videli smo da je reč o ozbiljnim stvarima. Zato neodgovorne vlasnike pasa treba naterati da izvršavju svoje obaveze. A to se može učiniti samo ako svi nadležni izvršavaju svoje obaveze, o čemu će biti više reči u „Šta činiti u slučaju napada psa?“.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a