Zato što tako propisi kažu.
Znate onu poznatu englesku poslovicu: „Ako izgleda kao patka, hoda kao patka, pliva kao patka i oglašava se kao patka, verovatno jeste patka.“? E ovde je reč da je neko tu protumačio na način, ako izgleda kao mototocikl, ide brzo kao motocikl, mi ćemo reći da je to bicikl?!?
Poslednjih meseci ulice naših gradova preplavili su nekakvi električni skuteri bez registraskih tablica, koje voze svi, čak i deca. Veb platforme su pune oglasa za prodaju ovih vozila, a prodavci tvrde da za njihovu vožnju nije potrebna registracija, vozačka dozvola i bilo kakva zaštitna oprema. O čemu je reč? Naprosto o tome da neko koristi nezainteresovanost i inertnost nadležnih organa da na kratak rok napravi profit, dok će probleme rešavati neko drugi.
Cene ovih vozila su vrlo primamljive, u rasponu su od 500 do 1.200 evra, dakle, manje od onog što se mora platiti za ono što se zvanično prodaje kao električni moped ili motocikl. Svakako podržavam popularizaciju vozila na električni pogon koja mogu doprineti mobilnosti i smanjenju saobraćajnih gužvi, ali, postoji nekoliko spornih stvari.
Po spoljašnjem izgledu to su najčešće skuteri, pokreće ih električni motor, a imaju i nekakve pedale koje se mogu skinuti. Isprobao sam neka od ovih vozila, nisu lagana kao bicikli. Jedno je očigledno, postižu ozbiljne brzine, sa snažnijim ubrzanjima od mopeda sa benzinskim motorima. Pasti sa nečeg takvog, nije kao pasti s bicikla, jer ovde imamo i ozbiljnu masu vozila koja se reflektuje na energiju udara. A šta može učiniti udar takvog vozila u pešaka mogu samo da zamislim.
Da tačno, niko ne može unapred da predvidi budućnost, niti šta će doneti nove tehnologije. Ali, pitamo se dokle će se stvari rešavati kada se dese i postanu problem, a ne gledati da nešto predupredimo? I sad, kao što je bio slučaj sa električnim trotinetima, očekujemo polemiku o ovim vozilima, da li i kuda smeju da se voze, ko sme da ih vozi, da li je potrebna registracija…? A zaključak će verovatno biti da je ponovo potrebno menjati zakon. Ali, to nije potrebno, kao što nije bilo potrebno ni za električne trotinete, jer važeći propisi sadrže sve definicije. Moraju se samo pročitati i pravilno razumeti, te primeniti ono što tamo piše.
Pre analize, par napomena, sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica te rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, o tome šta predstavlja izneto, itd.), važe i ovde. Pod izrazom “propis”, podrazumevam svaku vrstu opšteg akta, odnosno akta opšte pravne snage, kako zakone, tako i podzakonske akte (uredbe, pravilnici, odluke…), te potvrđene međunarodne ugovore i konvencije koji se primenjuju kod nas. Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice daje se pri njihovoj prvoj upotrebi.
Svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu (u celini ili u delovima, kao ekstrakti).
1. Šta su u tehničkom smislu ova vozila?
Prodavci ovih vozila tvrde da su to u stvari električni bicikli (u smislu propisa vrsta vozila K3), i to prema tumačenju Ministrastva unutrašnjih poslova (MUP)?!? Baš bi voleo da čujem obrazloženje i koji propis je čitan i tumačen po ovom pitanju. Nacionalna zakonodavstva raazlikuju, a ovde govorimo o propisima koji važe na teritoriji RS, jer je reč o vozilima koja se prodaju i voze ovde a ne negde u inostranstvu. Međutim, osnovni principi i pravila na evropskom kontinentu su ista.
Osnovne definicije vozila date su u Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013-OUS, 55/2014, 96/2015-dr.zakon, 9/2016-OUS, 24/2018, 41/2018, 41/2018-dr.zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020-dr.zakon, 76/2023 i 19/2025) – u daljem tekstu: ZOBS, a Pravilnikom o podeli motornih i priključnih vozila i tehničkim uslovima za vozila u saobraćaju na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 40/2012, 102/2012, 19/2013, 41/2013, 102/2014, 41/2015, 78/2015, 111/2015, 14/2016, 108/2016, 7/2017-isp, 63/2017, 45/2018, 70/2018, 95/2018, 104/2018, 93/2019, 2/2020-isp., 64/2021, 129/2021-dr.propis, 110/2022-dr.propis, 143/2022, 48/2023, 24/2024, 101/2024 i 53/2025) – u daljem tekstu: Pravilnik, je to dodatno razrađeno, uz razvrstavanje vozila prema njihvom tehničkim karakteristikama.
Da krenemo od osnovnih pojmova. Prema tački 31) stava 1. člana 7. ZOBS, vozilo je sredstvo koje je po konstrukciji, uređajima, sklopovima i opremi namenjeno i osposobljeno za kretanje po putu.
Prematački 31) stava 1. člana 7. ZOBS i članu 15. Pravilnika, bicikl je vozilo sa najmanje dva točka koje se pokreće fizičkom – mišićnom snagom ljudi (vozača, odnosno putnika), koja se pomoću pedala ili ručica prenosi na točkove, i spada u vrstu vozila K2, zajedno sa trotinetima, triciklima i kvadriciklima sa pedalama, itd. Dakle, za razliku od trotineta ili skejtborda, koji se pokreću odgurivanjem, bicikl obavezno ima prenosni mehanizam kojim se fizička snaga prenosi na točkove. Takođe, nebitno je da li ga voze jedno ili dva lica (kao npr. tandem bicikl), te da li ima sedište za prevoz drugog lica. Broj točkova (dva ili više) ne menja suštinu bicikla, samo određuje kolokvijalni naziv (tricikl, kvadricikl). U smislu propisa to sve su bicikli. Znači, kod vozila vrste K2 broj točkova nije primarna odrednica, već pogon na mišićnu snagu ljudi. Zašto je ovo bitno? Zato što je prema tački 33) stava 1. člana 7. ZOBS, najbitnija karakteristika onog što se deklariše kao motorno vozilo, da se pokreće snagom sopstvenog motora, a služi za prevoz lica, odnosno stvari, za obavljanje radova, odnosno za vuču priključnog vozila.
Prematački 34) stava 1. člana 7. ZOBSi članu 6. Pravilnika, moped je motorno vozilo sa dva točka, koje pokreće motor sa unutrašnjim sagorevanjem radne zapremine do 50 cm³, ili elektromotor najveće trajne nominalne snage do 4 kW, a čija najveća konstruktivna brzina, bez obzira na način prenosa, ne prelazi 45 km/h. Moped je vrsta vozila L1, azajedno sa motociklima, triciklima i četvorociklima spada u vozila vrste L. Sad, da ne komplikujemo, premaodrednicama iz tačke 36) stava 1. člana 7. ZOBSi člana 6. Pravilnika, reći ćemo uprošćeno, svako vozilo sa dva točka sa većom brzinom, snagom ili zapreminom motora spada u motocikle, vrstu vozila L3. Važno je zapamtiti, kod mopeda i motocikla primarni pogon dolazi od motora.
Oni malo stariji pamte, po ranijim propisima ono što su sada mopedi ranije je bilo deklarisano kao bicikl sa motorom. I stariji će razumeti zašto su se zvali bicikli s motorom. Francuski Soleks je bio pravi bicikl, sa malim pomoćnim motorom iznad prednjeg točka. A Tomosovi modeli Kolibri i Poni ekspres, te Automatk A3 prve generacije, mogli su se voziti i na pedale, koje su bile funkcionalne.
Zanimljivost, pomenuti propisinigde ne kažu da na vozilu sa dva točka (mopedu i motociklu) mora da se sedi, kao kad definiše putničko vozilo. Dakle, prema navedenom i karakteristikama trotineta sa električnim pogonom (konstruktivnom brzinom i snagom motora), isti su mogli biti definisani kao mopedi (a kao motocikli oni koji izlaze iz sadašnjih okvira), tako da cela ona komplikacija sa uvođenjem nove kategorije vozila i propisivanjem posebnih uslova i pravila za njihovo ućešće u saobraćaju nije bila potrebna o čemu sam pisao u “Šta je problem sa trotinetima na električni pogon?”.
2. Šta su električni bicikli?
Najjednostavnije rečeno, to su bicikli kod kojih vozač ima malu pomoć. To su inače vozila vrste K3.
Vozila vrste K3, definisana su članom 15. Pravilnika, kao vozila sa pogonom na pedale i dodatnim elektromotorom snage do 0,25 kW, a najvećom brzinom do 25 km/h, koje nije deklarisano kao vozila vrste L1. Dakle, bitno je jedino da to nije vozilo vrste L1 iliti moped, što će reći da mu primarni pogon nije motorni, već na pedale. Kod ovih vozila motor je samo pomoćno sredstvo koje pomaže vozaču u određenim situacijama (na uzbrdicama, pri kretanju, dok ne postigne određenu brzinu…), jer je reč o „dodatnom“ (pomoćnom) motoru. U smislu zakonske definicije ovo je u stvari bicikl (ono što zovu električnim). Iako to nije nigde decidno rečeno, na saobraćaj ovih vozila shodno se primenjuju pravila o kretanju bicikala, jer primarni pogon im je na pedale.
Vozila o kojim pričamo imaju nekakve pedale, koje dobijete upakovane zajedno sa lancem. Kad se montiraju vidite da su neupotrebljive u najmanju ruku. Njihov položaj ih čini takvim (nalaze se ispod podne ploče, ili povučene unazad u odnosu na sedište), tako, čak i da rade ne mogu se okretati nogama dok se sedi na sedištu. Drugo, potrebna je velika snaga jer je reč o prostoj mehaničkoj vezi na točak u čijem sklopu je električni motor, dakle treba savladati i njegov otpor pri okretanju. Znači, kad u oglasu stoji da ima predale, to upravo znači samo to, da postoje. Liči na onu priču sa zaštitnim kacigama, kada su ih neki nosili sa sobom ali ne na glavi, pa je u zakon moralo da se ubaci preciziranje.
Snaga motora im je navodno ograničena na 0,25 kW ali svi prodavci kažu da može biti i veća. Kako? Pa svi koriste iste, uglavnom Bošove motore, koji se ugrađuju i u mopede i motocikle, samo im se ovde navodno ograničava snaga. Pri vožnji takvog vozila, iskusan vozač zna da ide mnogo brže od 25km/h. Objašnjenje prodavca je, da tačno, ide brže, samo brzinomer pokazuje do 25 km/h?!?! I zbog svega toga to nisu vozila K3 vrste. Zato ću ih ubuduće zvati „biciklo-skuteri“.
3. Šta je skuter?
Ovde moram da dam još jedno objašnjenje. Rekao sam da vozila o kojim pričam liče na skutere.
Sad, skuter je tehnička (a ne zakonska) definicija vozila na dva točka u odnosu na njegove konstrukcione karakteristike i oblik. Pa tako, neki skuteri spadaju u mopede a drugi u motocikle, u zavisnosti od njihove brzine, odnosno zapremine i snage motora.
Skuter je moped ili motocikl sa donjim ili prolaznim okvirom, sedištem, i ravnom platformom za stopala (prag, podna ploča) i točkovima malog prečnika. Obično imaju karoseriju koja skriva mehaničke delove, štitnik za noge i prostor za odlaganje stvari. Vozač na skuteru sedi kao u stolici, jer ima slobodni prostor za noge između prednjeg i zadnjeg dela vozila, za razliku od “jahaćeg” položaja na motociklu. Ako imaju motor sa unutrašnjim sagorevanjem, obično su sa automatskim menjačem. Motor im se nalazi iznad ili pored zadnjeg točka, ili u sklopu njega (kod električnih).
Prva vozila ovog tipa pojavila su se početkom dvadesetog veka, a široku popularnost stekli su pojavom Pjađovih Vespi, te Lambreta u Italiji nakon Drugog svetskog rata. Zamišljeni su da budu ekonomično prevozno sredstvo (da malo troše) kojim se lako prolazi kroz uske ulice i gradske gužve. Sada postoje maksi-skuteri, sa motorima veće snage, koji spadaju u klasu motocikala.
4. Umesto zaključka
Ovde sam razjasnio šta su bicikl-skuteri u smislu propisa, dok u tekstu „Kako se formom izigrava zakon i ugrožava bezbednost?“, razmatram pravne probleme u vezi upotrebe ovih vozila, tj. šta pravilno definisanje i kategorizacija ovih vozila dalje pravi (kuda i ko sme da ih vozi, da li je potreban tehnički pregled i registracija, koja pravila važe za njihovu vožnju…).
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.