Zakon o izvršenju i obezbeđenju („Sl. glasnik RS“, br. 31/2011), stupio je na snagu 17. maja 2011. god. a počeo je da se primenjuje od 17. septembra 2011. god. osim odredbi koje se odnose na izvršitelje koje se primenjuju od 17. maja 2012. god. Danom početka primene ovog zakona prestao je da važi Zakon o izvršnom postupku („Sl. glasnik RS”, broj 125/04).
U skladu sa odredbama ovog zakona od 17. septembra 2011. god. prestaje nadležnost višeg suda da odlučuje u drugom stepenu o žalbama na odluke osnovnih sudova u izvršnim postupcima.
U odnosu na Zakon o izvršnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 125/2004), novi zakon donosi više novina koje imaju za cilj da pojednostave i ubrzaju, odnosno učine efikasnijim postupak izvršenja i naplate potraživanja sudskim putem.
Na prvi pogled novine koje novi zakon donosi su velike, ali posle podrobnijeg čitanja, uviđa se da je većina instituta i postupaka bila predviđena i ranije, samo su sada bliže i preciznije određeni, dok su pojedine odredbe u vezi postupaka su detaljno razrađene. Generalno se stiče utisak potpuno drugačiejg pristupa u pisanju i redakciji teksta, dok suština u većini slučajeva ostaje ista. Zato ćemo, s obzirom na obimnost zakona, ovde ćemo skrenuti pažnju samo na neke od izmena i novina koje se odnose na opšte odredbe o postupku izvršenja, kao i novine u postupku izvršenja na pokretnim stvarima radi naplate novčanog potraživanja. U nekom od narednih tekstova biće predstavljeni i ostali postupci propisani novim zakonom.
Opšte o postupku izvršenja
Novim zakonom uređuje se postupak prinudnog ostvarivanja potraživanja – postupak izvršenja i obezbeđenja potraživanja – postupak obezbeđenja, na osnovu domaće ili strane izvršne ili verodostojne isprave ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, kao i sprovođenje izvršenja i obezbeđenja. U suštini radi se o malo drugačijoj redakciji ovih odredbi, ali se dodaje da se zakonom uređuju i uslovi za obavljanje delatnosti izvršitelja.
Izvršenje i obezbeđenje određuje sud, ako zakonom nije drugačije određeno, a sprovodi ga sud ili izvršitelj (ranije samo sud).
Izvršitelj je fizičko lice koje imenuje ministar nadležan za pravosuđe da u statusu službenog lica sprovodi izvršenje u granicama rešenja o izvršenju i da vrši druga ovlašćenja koja su mu ovim zakonom poverena.
U skladu sa gore predviđenim novinama detaljno je propisana nadleđnost suda odnosno izvršitelja. Izvršitelj i sud ne mogu istovremeno sprovoditi izvršenje na osnovu istog rešenja o izvršenju.
Za odlučivanje u postupku izvršenja i obezbeđenja stvarno je nadležan osnovni i privredni sud, u skladu sa zakonom koji određuje nadležnost sudova, izuzev za odlučivanje po vanrednim pravnim lekovima, u kom slučaju se nadležnost suda određuje u skladu sa zakonom.
Sud je isključivo nadležan za sprovođenje izvršenja odluka u vezi sa porodičnim odnosima i za izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad.
Sud nadležan za određivanje izvršenja ili obezbeđenja je:
– na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište ili boravište, odnosno sedište, ako ovim zakonom nije drugačije određeno,
– na čijem području se nepokretnost nalazi (izvršenja ili obezbeđenja na nepokretnostima izvršnog dužnika, uključujući i izvršenje radi iseljenja i predaje stvari),
– kod koga je izvršni poverilac prvo podneo predlog za izvršenje (ako se nepokretnosti nalaze na području više sudova),
Sud pred kojim je postupak pokrenut zadržava nadležnost i kad je ovim zakonom propisana nadležnost više sudova.
Izvršitelj sprovodi izvršenje na osnovu rešenja suda za čije je područje imenovan i privremene mere suda, ako ovim zakonom nije drugačije propisano. Ako preduzima radnje sprovođenja izvršenja na osnovu rešenja suda izvan područja za koje je imenovan, ove radnje može preduzeti lično ili preko izvršitelja sa drugog područja.
Odredbe o sastavu suda su suštinski ostale iste s tim da sada, izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac, a u drugom stepenu veće sastavljeno od troje sudija istog suda, ako zakonom nije drugačije određeno. Ovlašćenja sudijskog pomočnika su malo preciznije određena, pa tako sudijski pomoćnik može u postupku preduzimati sve sudske radnje, izuzev onih koje predstavljaju odlučivanje i može obavljati poslove sudskog izvršitelja u postupku sprovođenja izvršenja, po nalogu sudije.
U postupku izvršenja i obezbeđenja odlaganje nije dozvoljeno, osim ako zakonom nije izričito propisano drugačije.
O predlogu za izvršenje sud je dužan da odluči u roku od pet radnih dana od dana podnošenja predloga (ranije tri dana) i da odluku dostavi strankama u roku od pet radnih dana od dana donošenja, osim ako se predlog za izvršenje zasniva na stranoj izvršnoj ispravi koja nije prethodno priznata od domaćeg suda. U slučaju da o priznanju strane izvršne isprave odlučuje sud nadležan za njeno izvršenje, sud je dužan da o predlogu za izvršenje odluči u roku od 30 dana od dana podnošenja predloga, ukoliko je predlog za izvršenje podnet istovremeno sa predlogom za priznanje strane izvršne isprave.
Rokovi koje određuje sud za preduzimanje određenih radnji ne mogu biti duži od pet radnih dana (ranije tri dana), osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
I dalje, stranka koja nije preduzela radnju u roku koji je određen zakonom ili koji je odredio sud, gubi pravo na preduzimanje te radnje.
Izvršni poverilac stiče založno pravo upisom u javnu knjigu, odnosno u odgovarajući javni registar, a odredbe drugih zakona koje propisuju prekid ili odlaganje izvršnog postupka neće se primenjivati u izvršnom postupku koji se sprovodi po predlogu za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa, u kom slučaju sud zastaje sa izvršnim postupkom.
Izvršenje se i dalje određuje na osnovu izvršne ili verodostojne isprave, ako zakonom nije drugačije propisano.
Prema članu 13. novog zakona, izvršne isprave su:
1) pravnosnažna odluka suda i sudsko poravnanje, kao i drugi akti stranaka koji su zakonom izjednačeni sa sudskim poravnanjem (ranije izvršna odluka suda i izvršno sudsko poravnanje)
2) pravnosnažna, odnosno konačna odluka doneta u upravnom i prekršajnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glase na ispunjenje novčane obaveze i ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (ranije izvršna odluka donesena u upravnom i prekršajnom postupku i poravnanje u upravnom postupku);
3) izvod iz registra založnih prava na pokretnim stvarima i pravima i izvod iz registra finansijskog lizinga koji sadrži podatke o ugovoru o finanasijskom lizingu i predmetu finansijskog lizinga;
4) ugovor o hipoteci, odnosno založna izjava, sačinjena saglasno propisima kojima se uređuje hipoteka;
5) usvojen plan reorganizacije u stečajnom postupku, čije je usvajanje potvrđeno odlukom suda;
6) izvršna odluka koja je potvrđena kao Evropska izvršna isprava;
7) i kao i ranije, druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.
U vezi podobnosti izvršne isprave za izvršenje, novina je slučaj kad se iz izvoda registra založnih prava na pokretnim stvarima i pravima ne može utvrditi dospelost potraživanja, izvršenje se određuje ako je izvršni poverilac podneo pismeni dokaz da je izvršnog dužnika pozvao da ispuni obavezu u naknadno ostavljenom roku.
Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu verodostojne isprave, koja može biti:
1) menica i ček domaćeg ili stranog lica, sa protestom ako je to potrebno za zasnivanje potraživanja (prema ranijem rešenju menica i ček sa protestom i povratnim računom);
2) obveznica i druga hartija od vrednosti izdata u seriji, koja imaocu daje pravo na isplatu nominalne vrednosti;
3) faktura (račun) domaćeg ili stranog lica, sa otpremnicom ili drugim pismenim dokazom da je izvršni dužnik obavešten o nastaloj obavezi (ranije samo faktura bez otpremnica i drugih dokaza);
4) izvod iz poslovnih knjiga za izvršene komunalne i slične usluge;
5) javna isprava koja konstituiše izvršivu novčanu obavezu (novo);
6) bankarska garancija;
7) akreditiv;
8) overena izjava izvršnog dužnika kojom ovlašćuje banku da sa njegovog računa izvrši prenos novčanih sredstava na račun izvršnog poverioca;
9) obračun kamate sa dokazima o osnovu dospelosti i visini potraživanja (ranije se obračun kamate smatrao kao faktura);
10) privremena ili okončana situacija u vezi sa izvršenim građevinskim radovima (novo);
11) obračun o nagradi i naknadi advokata (novo).
Verodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni izvršni poverilac i izvršni dužnik, predmet, vrsta, obim i vreme ispunjenja obaveze. U slučaju kad se iz verodostojne isprave ne vidi dospelost potraživanja, izvršenje se određuje ako je izvršni poverilac podneo pismeni dokaz da je izvršnog dužnika pozvao da ispuni dospelu obavezu u naknadno ostavljenom roku (ranije se podnosila samo pismena izjava da je potraživanje dospelo i označavao dan dospelosti).
Dodatno su precizirani slučajevi prenosa i prelaz potraživanja ili obaveze, odnosno kad se izvršenje određuje i sprovodi i na predlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršni poverilac.
Prema rešenju iz ranijeg zakona na dostavljanje u izvršnom postupku shodno su primenjivane odredbe Zakona o parničnom postupku, ako samim zakonom nije drugačije određeno, dok je sada samim zakonom propisan postupak dostavljanja.
Sadržina predloga za izvršenje je precizirana u članu 35. novog zakona, prema kome, u predlogu za izvršenje, kao i u predlogu za sprovođenje izvršenja moraju biti naznačeni izvršni poverilac i izvršni dužnik, sa adresama, izvršna ili verodostojna isprava i obaveza izvršnog dužnika. Takođe, izvršni poverilac navodi i sredstva i predmete izvršenja, odnosno zahtev da se izvršenje sprovede na celokupnoj imovini izvršnog dužnika, kao i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.
U privrednim stvarima kada je izvršni dužnik pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice koje obavlja delatnost radi sticanja dobiti i ima otvoren račun u skladu sa propisima o platnom prometu, u predlogu za izvršenje ili za sprovođenje izvršenja, pored gore navedene obavezne sadržine, moraju biti navedeni i sledeći podaci:
1) matični broj stranaka, odnosno poreski identifikacioni broj ili za strana pravna lica odgovarajući identifikacioni broj;
2) brojevi računa izvršnog poverioca i dužnika kod poslovnih banaka sa nazivima ovih banaka.
Predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave mora da sadrži zahtev da sud obaveže dužnika da namiri potraživanje zajedno sa odmerenim troškovima.
Uz predlog za izvršenje, izvršni poverilac je dužan da priloži izvršnu ispravu ili verodostojnu ispravu u originalu ili overenoj kopiji ili prepisu, kao i druge isprave kada je to ovim zakonom predviđeno. Izvršna isprava mora biti snabdevena klauzulom pravnosnažnosti, izuzev kada je zakonom dozvoljeno izvršenje nepravnosnažnih odluka.
Strana verodostojna isprava na kojoj se zasniva predlog mora se priložiti prevedena od sudskog prevodioca na jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu.
U predlogu za izvršenje mora se naznačiti da li će izvršenje sprovoditi sud ili izvršitelj.
Predlog za izvršenje podnosi se u najmanje četiri primerka.
Odluke u izvršnom postupku i dalje se donose se u obliku rešenja ili zaključka.
Prema članu 39. novog zakona, pravni lek u postupku izvršenja i obezbeđenja određenog u izvršnom postupku je prigovor, koji se može izjaviti protiv rešenja suda u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja rešenja u slučajevima kada je propisano da je dozvoljen. Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lek, osim ako zakonom nije drugačije određeno. Protiv pravnosnažnog rešenja u postupku izvršenja i obezbeđenja nisu dozvoljeni revizija ni ponavljanje postupka.
Ranije, pravni lekovi u postupku izvršenja i obezbeđenja su bili žalba, protiv rešenja donetog u prvom stepenu, i prigovor protiv rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodostojne isprave i protiv rešenja o izvršenju donetog u skraćenom postupku, koji su se moli izjaviti u roku od tri dana od dana dostavljanja rešenja.
Izvršenje na pokretnim stvarima radi naplate novčanog potraživanja
Mesna nadležnost – za odlučivanje o predlogu za izvršenje na pokretnim stvarima i za sprovođenje tog izvršenja mesno je nadležan i sud na čijem se području nalaze te stvari (čl. 81. zakona). U članu koji govori o mesnoj nadležnosti za izvršenje na pokretnim stvarima radi naplate novčanog potraživanja izostavljena je odredba koja je radnije postojala, o nadležnosti suda prema prebivalištu ili boravištu, odnosno sedištu izvršnog dužnika, ako u predlogu nije naznačeno mesto gde se stvari nalaze. Međutim čl. 3. stav 3. zakona predviđa da je sud nadležan za određivanje izvršenja ili obezbeđenja onaj sud na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište ili boravište, odnosno sedište, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Obzirom na izneto,