Kao dokazna sredstva prvi put su na jedan sveobuhvatniji način regulisani najnovijim imenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/09). Međutim, ni ovog puta zaknodavac, datim normama, ne daje potpunu i jasnu sliku o tome koje sve fotografije, video i zvučni snimci mogu da se koriste kao dokaz u krivičnom postupku.
U svetlu nove tehnologije, mobilnih telefona, kamera, diktafona i ostalih tehničkih sredstava postavlja se pitanje koje fotografije i snimke, na koji način, o od koga sačinjene, možemo da koristimo u slučaju da želimo da dokažemo izvršenje nekog krivičnog dela. Da li to možemo da učinimo sa snimcima napravljenim bez znanja onog koga snimamo, sa snimcima sa neke proslave, rođendana na kome je došlo do neke svađe, tuče ili konzumiranja opojnih droga.
Odredbe kojim su regulisene predmetne radnje dokazivanja sadržane su u čl.132a Zakonika o krivičnom postupku.
Prvim stavom navedenog člana propisano je da fotografije ili zvučni, odnosno zvučni i video snimci radnji sprovedenih u skladu sa ovim Zakonikom, mogu da se koriste kao dokaz i na njima se može zasnivati odluka suda.
Prema oceni pravne nauke, fotografije i drugi snimci o kojima je ovde reč predstavljaju samo jednu vrstu isprava sa kojima se u dokaznom postupku postupa kao i sa svakom drugom ispravom.
O tehničkim snimcima procesnih radnji ima odredaba i na drugim mestima u Zakoniku: član 175.st.4. gde je propisano da „Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviđaj, pretresanje stana ili lica, ili prepoznavanje lica ili predmeta, u zapisnik će se uneti i podaci koji su važni s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovetnosti pojedinih predmeta, a ako su napravljene slike, crteži, planovi, fotografije, filmski snimci i sl.-to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. Takođe, članom 179. propisano je „Da istražni sudija može odrediti da se izvođenje istražne radnje snimi pomoću uređaja za zvučno ili optičko snimanje. O tome će istražni sudija prethodno obavestiti lice koje se saslušava, odnosno ispituje. Optička snimanja se ne mogu vršiti na glavnom pretresu, osim kad za pojedini glavni pretres to odobri predsednik Vrhovnog kasacionog suda. Ako je snimanje na glavnom pretresu odobreno, veće može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini delovi glavnog pretresa ne snimaju. Snimak mora da sadrži podatke iz čl.175.st.1. Zakonika, podatke potrebne za identifikaciju lica čija se izjava snima i podatak u kom svojstvu se saslušava, odnosno ispituje. Kad se snimaju izjave više lica, mora se obezbediti da se iz snimka može jasno razaznati ko je dao izjavu“. U članovima 312.st.2. i 338. Zakonika sadržane su odredbe o snimanju toka glavnog pretresa, odnosno o reprodukovanju na glavnom pretresu snimka saslušanja okrivljenog ili ispitivanja svedoka iz prethodnog postupka.
Ovde je reč o tehničkim snimcima činjenica, odnosno procesnih radnji, koji su sačinjeni u krivičnom postupku. Reč je o procesnim radnjama kao što su uviđaj, pretresanje stana i lica ili prepoznavanje lica i stvari. Snimak procesne radnje ima svojstvo dopunskog zapisnika, koji stoji uz klasični zapisnik, čije je vođenje u slučaju snimanja obavezno. Snimak saslušanja okrivljenog ili ispitivanja svedoka i veštaka u izviđaju ili istrazi reprodukuje se na glavnom pretresu da bi sud saznao kako su ta lica ispitivana od strane policije, javnog tužioca ili istražnog sudije, šta su i kako iskazivali. Te iskaze, uzimajući u obzir sve ostale skupljene dokaze, sud može imati u vidu prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja u konkretnom slučaju.
Za razliku od prvog stava predmetnog člana Zakonika, ostali stavovi 3-7 regulišu tehničke snimke sačinjeni izvan krivčnog postupka.
Trećim stavom navedenog člana propisano je da „Fotografije ili zvučni, odnosno zvučni i video snimci koji ne spadaju u stav 1. ovog člana, mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, ako je utvrđena njihova autentičnost i isključena mogućnost fotomontaže ili videomontaže i drugih oblika falisifikovanja fotografija i snimaka i ako su fotografija, odnosno snimak napravljeni uz prećutnu saglasnost osumnjičenog, odnosno okrivljenog, kada se on ili njegov glas, nalaze na fotografiji, odnosno snimku.
Snimci sačinjeni izvan krivičnog postupka odnose se na činjenice koje se tiču krivičnog dela. Snimak može da prikaže jednu ili više relevantnih činjenica koje su predmet dokazivanja, mesto krivčnog dela, ili tok izvršenja krivičnog dela. Osnovni uslov za upotrebu jesu da snimak nije krivotvoren i da nije nastao izvršenjem krivičnog dela. Dilema da li se radi o falsifikatu rešava se veštačenjem. Pri oceni da li postoji prećutna ili izričita saglasnost osumnjičenog, treba posebno uzeti u obzir odredbe Krivičnog zakonika o krivičnim delima neovlašćenog prisluškivanja i snimanja iz čl.143. KZ, neovlašćenog fotografisanja iz čl.144. KZ i neovlašćenog objavljivanja i prikazivanja tuđeg spisa, portreta i snimka iz čl.145. KZ. Ova krivična dela bila bi granice koje definišu postupanje onih koji fotografišu, odnosno snimaju. Snimci mogu da potiču od policije ili od drugih lica koja nemaju svojstvo službenog lica. Za policiju je nesporno da to mogu da čine s obzirom na zakonska ovlašćenja koja imaju. Ako se analizira ovaj stav ostaje nejasno koji osumnjičeni odnosno okrivljeni prećutno ili izričito pristaje da bude bilo kako snimljen u vršenju radnji koje su krivično inkriminisane. Izuzetno, neko bi to dozvolio samo u slučaju da nije svestan zabranjenosti takvih radnji, da je neuračunljiv ili u slučaju drugih osnova koji isključuju postojanje krivčnog dela.
Četvrtim stavom propisano je da „Fotografije, zvučni, odnosno zvučni i video snimci sa čijim se pravljenjem nije saglasio osumnjičeni, odnosno okrivljeni, ako se on ili njegov glas nalaze na fotografiji, odnosno snimku, mogu da se koriste kao dokaz u krivčnom postupku, ako se na fotografiji, zvučnom, odnosno zvučnom i video snimku istovremeno nalazi i neko drugo lice, odnosno njegov glas, koje se prećutno ili izričito saglasilo sa pravljenjem fotografije ili zvučnog, odnosno zvučnog i video snimka. U ovom slučaju, nije potrebna saglasnost osumnjičenog ili okrivljenog, već je kao uslov propisana saglasnost drugog lica koje se na fotografiji, zvučnom , odnosno zvučnom i video snimku istovremeno nalazi sa okrivljenim.
Petim stavom propisano je da „ Ako se na fotografiji, zvučnom, odnosno zvučnom i video snimku nalaze samo određeni predmeti ili događaji ili lica koja nemaju svojstvo osumnjičenog ili okrivljenog, fotografija, zvučni, odnosno zvučni i video snimak se mogu koristiti kao dokaz, pod uslovom da nisu nastali izvršenjem krivčnog dela. Za upotrebu ovih snimaka kao dokaza potrebno je da nisu nastali izvršenjem krivčnog dela. Međutim, nejasno je u kojoj meri ovakav dokaz može biti relevantan u postupku ukoliko ne sadrži snimak osumnjičenog ili okrivljenog. Nejasno je zakonodavac regulisao o kakvim predmetima i događajima je reč.
Prema šestom stavu navedenog člana „Fotografije ili zvučni, odnosno zvučni i video snimci koji su napravljeni bez prećutne ili izričite saglasnosti osumnjičenog ili okrivljenog koji se na njima nalaze, ili čiji je glas snimljen, mogu da se koriste kao dokaz u krivičnom postupku, ako su fotografije ili zvučni, odnosno zvučni i video snimci nastali kao vid opštih bezbednosnih mera koje se preduzimaju na javnim površinama-ulicama, trgovima, parkiralištima, dvorištima škola i ustanova i drugim sličnim javnim površinama, odnosno u javnim objektima i prostorijama-zgradama državnih organa, ustanovama, bolnicama, školama, aerodromima, autobuskim i železničkim stanicama, sportskim stadionima i halama i drugim takvim javnim prostorijama i sa njima povezanim otvorenim površinama, kao i u radnjama, prodavnicama, bankama, menjačnicama, objektima za poslovne namene i drugim sličnim objektima u kojima se snimanje redovno obavlja iz bezbedonosnih razloga. Na ovom mestu zakonodavac detaljno predviđa koji snimci sačinjeni kamerama i drugim uređajima iz bezbedonosnih razloga, mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.
Sledećim stavom predviđeno je da „Fotografije ili zvučni, odnosno zvučni i video snimci koji su napravljeni bez prećutne ili izričite saglasnosti osumnjičenog ili okrivljenog koji se na njima nalaze, ili čiji je glas snimljen, mogu da se koriste kao dokaz u krivičnom postupku, ako su fotografije ili zvučni, odnosno zvučni i video snimci nastali kao vid bezbedonosnih mera preduzetih od strane držaoca stana i drugih prostorija, odnosno od strane drugih lica po nalogu držaoca stana i drugih prostorija, što se odnosi i na dvorišne i druge slične otvorene prostore.
U preostala dva stava čl.132a Zakonik predviđa mogućnost da kao dokaz u krivičnom postupku može da se koristi i crtež ili skica napravljeni na osnovu fotografije ili video snimka, pod uslovom da su napravljeni radi pojašnjenja detalja fotografije ili snimka i da su fotografija, odnosno snimak sadržani u dokaznom materijalu, te da se kao dokaz može koristiti i određeni deo fotografije ili snimka, izdvojen primenom odgovarajućih tehničkih sredstava, kao i fotografija napravljena kao izvod iz video snimka.
________________________
Literatuta: Prof. dr Tihomir Vasiljević i Prof. dr Momčilo Grubač, Komentar Zakonika o krivičnom postupku „Službeni glasnik“ 2010.godine.