Pritvor, koji je kao mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog, po samoj svojoj suštini (sledstveno Ustavu i zakonima) izuzetna, vanredna mera državne prinude, ima naročitu izuzetnost u postupku prema maloletnim učiniocima krivičnih dela. U ovom postupku on je ograničen i prema vrsti, osnovima i prema trajanju.
Najpre, u ovom postupku ne postoji tzv.obavezni pritvor –on je ovde ne samo izuzetan već i uvek fakultativan što proističe iz formulacije odredbe stava 1. člana 67. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica gde se navodi : Izuzetno, sudija za maloletnike može odrediti da se maloletnik stavi u pritvor…
Potom, pritvor je u ovom postupku supsidijaran jer ga sud ne može izreći ni u jednoj situaciji u kojoj je opravdan ukoliko najpre nije pokušano izvršenje neke od mera privremenog smeštaja maloletnika iz čl.66.st.1. Zakona, koje se primenjuju ukoliko je neophodno izdvajanje maloletnika iz sredine u kojoj živi ili radi pružanja pomoći, nadzora, zaštite ili smeštaja.
Osnovi po kojim se pritvor može odrediti takođe su restriktivniji u odnosu na one u opštem krivičnom postupku i to utoliko što se prema maloletniku pritvor ne može biti određen po osnovu iz tačke 5: ako je za krivično delo propisana kazna zatvora preko 10 godina a pritvor je opravdan zbog posebno teških okolnosti krivičnog dela – što je sada jedini osnov koji sadrži najširi tzv.“kaučuk“ standard – ovlašćenje za tumačenje i otvara vrata diskreciji onome koji o pritvoru odlučuje.
Pritvor se dakle, prema maloletniku može odrediti :
1) ako se krije , ako se ne može utvrditi njegova istovetnost ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva
2) ako postoje okolnosti koje ukazuju da će uništiti, sakriti, izmeniti ili falsifikovati doaze ili tragove krivičnog dela ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati postupak uticanjem na svedoke, veštake, saučesnike ili prikrivače
3) ako osobite okolnosti ukazuju da će ponoviti krivično delo ili dovršiti pokušano ili da će učiniti delo kojim preti i
4) ako u svojstvu optuženog (ovde u postupku pred Većem za maloletnike) koji je uredno pozvan, očigledno izbegava da dođe na glavni pretres.
Trajanje pritvora ne odstupa bitno od odredbi u opštem krivičnom postupku, što je jedna od zamerki koja bi se mogla uputiti pozitivnom zakonodavstvu i praktično nije ograničeno osim samih razloga i trajanja osnova po kojima je određen.Jedino ograničenje odnosi se na trajanje pritvora u pripremnom postpku gde je isti ograničen na 6 meseci (za starije maloletnike) odnosno na 4 meseca (za mlađe).
Prema zakonu, maloletnik se nalazi u pritvoru odvojeno od punoletnih lica, ali je dozvoljeno i drugačije – ukoliko se izbegne štetni uticaj i ako bi usamljenje maloletnika duže trajalo i ostavilo štetne posledice.Ova odredba, ostavila je, mora se priznati preveliku slobodu u ocenjivanju svih mogućih okolnosti, pa imajući u vidu stanje u našim ustanovama za izdržavanje pritvora – zatvorima, jasno je da će se primena ove odredbe teško obezbediti – što još jednom mora alarmirati sve učesnike u postupku na restriktivnost primene pritvora prema maloletnicima.
U pogledu svih ostalih pitanja vezanih za pritvor prema maloletnicima, primenjuje se odredbe opšteg krivičnog postupka, odnosno odredbe ZKP. Ovo rešenje sigurno zaslužuje kritiku, jer ozakonjuje situaciju prisutnu u realnosti a koja se ogleda u činjenici da u praksi pritvor prema maloletnicima nije ni po čemu različit u odnosu na opšte odredbe o pritvoru i pritvorenicima.