Nakon stupanja na snagu najnovijih izmena i dopuna krivičnog zaknika, kućni zatvor je regulisan na sledeći način:
„Ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine, sud može istovremeno odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.
Osuđeni kojem je određeno izvršenje kazne zatvora na način predviđen u stavu 5. ovog člana ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Osuđenom za krivično delo protiv braka i porodice koji živi sa oštećenim u istom porodičnom domaćinstvu ne može se odrediti izvršenje kazne zatvora na način propisan u stavu 5. ovog člana“.
Dakle, novim izmenama i dopunama promenjeni su stavovi 5. i 6. ovog člana tako što sada zakonik izričito propisuje da sud koji izrekne kaznu zatvora do jedne godine, može istovremeno, dakle, u samoj presudi da odredi da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje. Ranije, bila je velika dilema prvo da li se u ovom slučaju radi o novoj krivičnoj sankciji ili o novom načinu izdržavanja kazne.
Prihvaćeno je u najvećem broju slučajeva da se radi o novom načinu izvršenja krivične sankcije. Takođe, ranije je postojala dilema o nadležnosti za odlučivanje. Sada je ta dilema otklonjena na opisani način. Novim izmenama se takođe, što je od velikog značaja radi smanja obima diskrecije suda, navode kritirijumi koji će biti osnov za ocenu ispunjenosti uslova za ovaj način izvršenja kazne zatvora, te se propisije da: ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja. Na ovaj način definisani uslovi ipak otklanjaju raniju nedorečnenost ovog inistituta. Kao osnovna mera i vodilja suda kod odlučivanja o ispunjenosti nabrojanih uslova biće ostvarivanje svrhe kažnjavanja.
Pored navedenog, za razliku od ranije važećih odredbi, sada više nije određeno trajanje samovoljnog napuštanja prostorija od 12 časova, već umesto toga, određeno je preko šest časova. Takođe, obrisan je raniji stav 7. koji je propisivao obavezu suda da vodi računa o tehničkim mogućnostima izvršenja i drugim okolnostima od značaja za odmeravanje kazne.