Zato što tako kaže Prekršajni apelacioni sud (u daljem tekstu: Sud). Čak ni kada je okrivljen za nešto što uopšte nije prekršaj.
Ko o čemu, ja stalno pišem o “biserima mudrosti” našeg pravosuđa. A toga je toliko, da je nemoguće sve iskomentarisati. Zato obradim samo ponešto, ono što mi je posebno zanimljivo, veoma sporno, i što proizvodi nepravičnu štetu pre svega. Ovaj i povezani tekstovi su ekstrakti iz stručnog komentara „Da li neosnovano okrivljeni uvek može da naplati svoje troškove?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija br. 128, april 2025. god.
Konkretan povod za pisanje navedenog komenatra je pravno shvatanje zauzeto većinom glasova svih sudija na odvojenim sednicama sedišta i odeljenjaSuda,održanim od 21. januara do 31. januara 2020. god., koje glasi (citat):
„Učiniocu prekršaja ne pripadaju troškovi postupka u situaciji kada je zahtev za sudsko odlučivanje odbačen iz razloga skrivljenih od strane izdavaoca prekršajnog naloga.“.
Kratko, jasno i potpuno nerazumljivo. I, po mom sudu, protivno pravu (propisima) i logici.
Inače, sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica te rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, o tome šta predstavlja izneto, itd.), važe i ovde. Pod izrazom “propis”, podrazumevam svaku vrstu opšteg akta, odnosno akta opšte pravne snage, kako zakone, tako i podzakonske akte (uredbe, pravilnici, odluke…), te potvrđene međunarodne ugovore i konvencije koji se primenjuju kod nas. Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice će biti dato pri njihovoj prvoj upotrebi.
Svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu (u celini ili u delovima, kao ekstrakti).
1. O čemu je ovde uopšte reč?
Prvo, i osnovno pitanje koje se nakon čitanja iznetog stava Suda nameće je, o čemu uopšte pričaju? Koje je sporno pitanje koje su razmatrali? Na osnovu čega su izveli zaključak i zauzeli stav?
Ništa od navedenog ne znamo, jer nije napisano. Izneto shvatanje nema nikakvo obrazloženje (ne znamo koji je ratio, kakva logika je bila pri usvajanju, niti čime se to brani). Ne navode se odredbe propisa koje se tumače, ništa. Možda su sudije imale neku logiku pri tome svemu, ali ne znamo koja je, jer nisu napisali. Zato mogu analizirati samo ono što su napisali, a to je prilično malo i u domenu pretpostavki.
Kada je potrebno nešto tumačiti i zauzimati stav razmatrao sam više puta, npr. u „Da li oštećeni uvek može da naplati svoje troškove?“, koji je u celosti objavljen u časopisu Advokatska kancelarija, br. 123, novembar 2024. god. Zato ovde neću ponavljati. A koga interesuje više, i kako se tumače propisi, pored navednog može pročitati i „Koliko je važno ono što piše u propisu?“, gde sam se bavio pravilima, logikom i problemima kod pisanja i tumačenja propisa.
Dakle, šta je odbačeno u situaciji koju Sud razmatra? Zahtev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu ili zahtev za pokretanje prekršajnog postupka? Ne znamo, a važno je. Jer, to su dve potpuno različite stvari sa različitim posledicama, što zavisi od onog zbog čega je neki zahtev odbačen. I zato se mora biti precizan u upotrebi izraza.
Pre dublje analize, ovde ću sažeti poentu onoga što sam razmatrao u “Kada je prekršajni nalog neizvršiv”,koji je u celosti objavljen u časopisu Advokatska kancelarija, br. 127, mart 2025. god. Prekršajni postupak, kao i svaki drugi zvanični postupak, je procedura. Nije važno samo šta se i kako desilo, da li je neko kriv ili ne, već i da je kazna izrečena u zakonom propisanom postupku. Jer, po ko zna koji put podsetiću, načelo zakonitosti proklamovano je u članu 86. Zakona o prekršajima (“Sl. glasnik RS”, broj 65/2013, 13/2016, 98/2016-OUS, 91/2019-dr.zakon, 91/2019 i 112/2022-OUS), u kome se kaže da ovaj zakon utvrđuje pravila kojima se osigurava da niko nevin ne bude kažnjen, a da se odgovornom učiniocu prekršaja izrekne prekršajna sankcija pod uslovima koje predviđa ovaj zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.
2. Umesto zaključka
Ovde sam objasnio o čemu je reč (tačnije pokušao, jer to ni Sudu nije jasno izgleda), odnosno šta je bio konkretan povod za ovaj i povezane komentare, citirao šta je Sud rekao, te pojasnio osnovne postavke.
U komentaru „Kada se odbacuje zahtev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu?“ sam razmotrio pokretanje postupka pred prekršajnim sudom i situacije u kojima neće biti sudskog postupka po prekršajnom nalogu.
Troškovima prekršajnog postupka, i time gde Sud greši bavio sam se u „Ko snosi troškove prekršajnog postupka?“.
Kad se pročitaju i povezani komenari, biće valjda jasno zašto stalno ponavljam, da ono što se čini kod nas, odavno nije materijal za stručnu analizu (bar ne onih koji se bave pravom), već za Riplija (Ripley), za ediciju „Verovali ili ne“ i zašto me sve zajedno podseća na ono što sam opisao na kraju teksta „Vanredno stanje u Aveniji b.b.“.
Nažalost, i ovaj i povezani komenatri pokazaće da je neznanje (a ne korupcija) glavni problem našeg pravnog sistema. A najporaznija je činjenica, da je sporno pravno shvatanje koje sam analizirao zauzeto većinom glasova svih sudija, te da se o tome većalo danima. I nikom nije bilo ništa sporno ni nelogično.
Kako god, poenta svih komentara koje pišem je apel za postavku stvari onako kako bi to trebalo biti, dakle, uređenje pravnog sistema, a ne kritika radi kritike, dokazivanja ko je u pravu, “pametovanja” i sl. Zato, iako se to čini uzaludnim, u svojim tekstovima neprestano ukazujem na ono u čemu zakonodavna vlast, sudovi, tužilaštva, državni organi, nezavisna regulatorna tela i svi ostali, neprestano greše u pisanju i tumačenju propisa.
Ostaje nada da će neko relevantan pročitati i ova razmatranja, i bar se zamisliti ako ništa drugo. Dok se to ne desi, svima koji spas od neznanja izdavaoca pekršajnih naloga i pravdu traže od prekršajnih sudova, mogu jedino da poželim mnogo sreće, jer dok imamo shvatanja poput ovog koje sam analizirao, samo sreća može pomoći.
Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.