Ni na šta, jer od “svojstva” ništa i ne zavisi. Pogotovo ne kažnjavanje i mere zabrane, već od drugih stvari (šta je učinjeno, da li neko ima pravo na nešto itd.).
U komentaru “Šta je to „svojstvo“ vozača?” sam citirao stav Prekršajnog apelacionog suda (u daljem tekstu: Sud) koji je bio povod za pisanje komentara, odnosno razjasnio ono što je Sud pretpostavljam pokušao da učini, tj. da “svojstvo” vozača možemo posmatrati dvojako, u smislu osobine (kao određenje nekog ko je položio vozački ispit i poseduje važeću vozačku dozvolu) ili u smislu faktičke radnje koju lice vrši (vožnja – upravljanje vozilom). Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
A ovde ću dati odgovor na konkretna dva pitanja, na koja je Sud trebalo da odgovori, da li ima svrhe izvršenje mere zabrane upravljanja motornim vozilom prema licu kome je oduzeta vozačka dozvola i da li postoje zakonske smetnje za izvršenje ove mere nakon što je pravnosnažnim rešenjem oduzeta vozačka dozvola?
Zato moram redom da objasnim pojmove važne za ovo razmatranje.
1. Šta su to mere zabrane upravljanja motornim vozilom?
Kada govorimo o merama zabrane upravljanja motornim vozilom, moram istaći da je reč o dve vrste mera. Zaštitnim merama koje se izriču za prekršaje propisane Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima (“Sl. glasnik RS”, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013-OUS, 55/2014, 96/2015-dr.zakon, 9/2016-OUS, 24/2018, 41/2018, 41/2018-dr.zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020-dr.zakon, 76/2023 i 19/2025) – u daljem tekstu: ZOBS, i merama bezbednosti koje se izriču učiniocima krivičnih dela propisanih Krivičnim zakonikom (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005-ispr., 107/2005-ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016, 35/2019 i 94/2024) – u daljem tekstu: KZ.
Pa tako, prema članu 201. ZOBS, za prekršaje za koje je ovim zakonom propisano izricanje zaštitne mere zabrane upravljanja motornim vozilom ista će se izreći licu koje se nalazi u evidenciji vozača RS, odnosno licu koje poseduje stranu vozačku dozvolu, za kategoriju vozila kojim je upravljao prilikom izvršenja prekršaja (koja onda važi na teritoriji RS, a obaveštava se država čiji je organ izdao stranu vozačku dozvolu).
S druge, strane tačkom 6) stava 1. člana 79. KZ, propisano je da se učiniocu krivičnog dela, pored ostalih, može izreći i mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom.
Članom 86. KZ propisano je da učiniocu krivičnog dela kojim se ugrožava javni saobraćaj (dela “Ugrožavanje javnog saobraćaja” iz člana 289., i “Teška dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja” iz člana 297.), sud može (a nekad obavezno mora) izreći zabranu upravljanja motornim vozilom, a da sud određuje na koje se vrste i kategorije vozila zabrana odnosi. Trajanje mere ne može biti kraće od tri meseca niti duže od pet godina, računajući od dana pravnosnažnosti odluke, s tim da se vreme provedeno u zatvoru, odnosno u ustanovi u kojoj se izvršava mera bezbednosti ili vaspitna mera ne uračunava u vreme trajanja ove mere.
Inače, svrha mera bezbednosti opisana je u članu 78. KZ, koje služe da se istima otklone stanja ili uslovi koji mogu biti od uticaja da učinilac ubuduće ne vrši krivična dela.
Zato u daljem tekstu za obe vrste mera, po oba zakona, koristiću odrednicu mera zabrane upravljanja.
Izvršenje mera zabrane upravljanja propisano je čl. 201. i 202. ZOBS.
Mere zabrane upravljanja izvršava teritorijalno nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: MUP) koja vodi vozača u evidenciji, odnosno na čijem je području sedište organa, odnosno suda koji je meru izrekao u slučaju lica koje ima stranu vozačku dozvolu.
Mara zabrane upravljanja teče od dana kada se licu kome je izrečena to saopšti u pisanoj formi (dostavi obaveštenje) i taj podatak evidentira u registar, s tim što se vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vreme trajanja mere.
2. Da li “svojstvo” vozača utiče na mere zabrane upravljanja?
I sad da odgovorim na konkretna pitanja, pošto Sud to nije učinio. Jednom rečju, na pitanje iz naslova ovog dela, odgovor je, ne, nikako!
Član 197. ZOBS govori o oduzimanju vozačke dozvole, i kaže da teritorijalno nadležna organizaciona jedinica MUP, koja vozača vodi u evidenciji, oduzima vozačku dozvolu vozaču koji vozilom ne upravlja savesno i na propisan način, što postoji ako je ispunjen najmanje jedan od propisanih uslova:
– ima propisan broj kaznenih poena (18 ili više, odnosno 9 u slučaju vozača sa probnom dozvolom),
– ukoliko je pravosnažno osuđen za krivično delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja sa određenim posledicama (smrt, više od jednom u roku od pet godina za delo koje za posledicu ima teške telesne povrede drugog lica ili u roku od tri godine koje za posledicu ima telesne povrede drugog lica ili imovinsku štetu).
Prema članu 199. ZOBS, licu kome je oduzeta, kada ispuni propisane uslove (kada se izvrše sve kazne i mere bezbednosti, te prođe zdravstveni pregled, pohađa seminar i položi ispit unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja) vozačka dozvola može ponovo biti izdata.
Dakle, ovde pričamo o vozačima kojima je njihovo vozačko pravo suspendovano, tako što im je oduzeta vozačka dozvola, jer su se stekli uslovi propisani zakonom. Dakle, pričamo o sakupljanju određenog broja kaznenih poena, ili osuđivanosti za određena dela, kada se vozačka dozvola oduzima, a ne izvršenju mera zabrane upravljanja.
Inače, odgovor na postavljena pitanja je veoma prost, samo je trebalo pročitati ZOBS, koji u članu 199. kaže da, licu kome je oduzeta, može ponovo biti izdata vozačka dozvola, na njegov zahtev:
– ako je na posebnom zdravstvenom pregledu utvrđeno da je sposoban za vozača određenih kategorija vozila,
– ako je prisustvovao obaveznom seminaru i položio ispit iz oblasti unapređenja znanja iz bezbednosti saobraćaja,
– ako je izmirio obavezu plaćanja izrečene novčane kazne za prekršaje zbog kojih su mu izrečeni kazneni poeni, odnosno za krivična dela zbog kojih mu je oduzeta vozačka dozvola, odnosno ako je izdržao izrečenu kaznu zatvora za navedene prekršaje, odnosno krivična dela,
– ako su izvršene sve mere zabrane upravljanja motornim vozilom koje su mu izrečene.
Znači, više nego jasno piše, mera zabrane upravljanja se izvršava pre ponovnog izdavanja dozvole, a što daje odgovore na konkretna pitanja.
Dakle, izvršenje mere zabrane upravljanja prema licu kome je oduzeta vozačka dozvola ima svrhu, jer se ista mora izvršiti pre nego što mu vozačka dozvola bude ponovno izdata, i ne postoje zakonske smetenje za izvršenje ove mere nakon što je pravnosnažnim rešenjem oduzeta vozačka dozvola. Jer se ista mora izvršiti pre nego što vozačka dozvola bude ponovo izdata. Znači, izvršava se za vreme dok je vozačka dozvola oduzeta. Jer, od izvršenja svih obaveza kao i sankcija (kazni i zaštitnih mera) zavisi koliko će trajati vreme u kome je vozačka dozvola oduzeta. Svrha zaštitnih mera i jeste da nebezbednog vozača spreči da učestvuje u saobraćaju.
A ako nekog buni šta ako lice kome je vozačka dozvola oduzeta napravi novo kazneno delo za koje mu se izriče zabrana upravljanjam i tu je odgovor prost. Sve zavisi od momenta pravosnažnosti presude o sankciji za isto, jer ako ista postane pravosnažna pre ponovnog izdavanja vozačke dozvole, to faktički znači da će se to izdavanje prolongirati, jer moraju biti izvršene sve mere zabrane upravljanja motornim vozilom koje su izrečene. A ako pravosnažnost nastupi nakon ponovnog izdavanja dozvole, mera zabrane se izršava u redovnom postupku. Sve je to jasno i logično, treba samo pročitati ZOBS i malo razmišljati o tome šta piše.
3. Umesto zaključka
Znači, opet raspravljamo o besmislenim pitanjima, jer neko ne čita propis. Koliko sam samo puta napisao, tumačenje pravne norme je možda složen proces, ali čitanje valjda nije? Da li i ovo potvrđuje tezu da je neznanje (a ne korupcija) glavni problem našeg pravnog sistema?
I ovo pokazuje zašto stalno ponavljam, da ono što se čini kod nas, odavno nije materijal za stručnu analizu (bar ne onih koji se bave pravom), već za Riplija (Ripley), za ediciju „Verovali ili ne“ i zašto me sve zajedno podseća na ono što sam opisao na kraju teksta „Vanredno stanje u Aveniji b.b.“.
Kako god, poenta ovog i svih komentara koje pišem je apel za postavku stvari onako kako bi to trebalo biti, dakle, uređenje pravnog sistema, a ne kritika radi kritike, dokazivanja ko je u pravu, “pametovanja” i sl. Zato, iako se to čini uzaludnim, u svojim tekstovima neprestano ukazujem na ono u čemu zakonodavna vlast, sudovi, tužilaštva, državni organi, nezavisna regulatorna tela i svi ostali, neprestano greše u pisanju i tumačenju propisa.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a