Nakon što smo u uvodnom tekstu Kriterijumi za uvećanje godišnjeg odmora zaposlenih u ustanovama obrazovanja i vaspitanja objavljenom na Pravnom portalu definisali opšti pravni okvir i podsetili na obaveznost primene osnova za uvećanje godišnjeg odmora, seriju pojedinačnih analiza nastavljamo drugim kriterijumom iz Posebnog kolektivnog ugovoraza zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika (“Sl. glasnik RS”, broj 21/2015, 16/2018-sporazum, 8/2019-sporazum, 92/2020, 27/2022-sporazum, 123/2022 i 13/2025) ( u daljem tekstu: PKU) – Uslovima rada.
Shodno čl. 14. stav 2 tač 2. podtač 1)-4) PKU dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu:
2. uslova rada:
1) rad sa skraćenim radnim vremenom – 3 radna dana,
2) redovan rad subotom, nedeljom i rad noću – 2 radna dana,
3) rad u dve i više ustanova – 2 radna dana;
4) otežani uslovi rada, u skladu sa opštim aktom ustanove – 2 radna dana;
Skraćeno radno vreme definisano je čl. 52. Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017 i 95/2018-aut.tumačenje) (udaljem tekstu: ZOR):
„Zaposlenom koji radi na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima, utvrđenim zakonom ili opštim aktom, na kojima i pored primene odgovarajućih mera bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu postoji povećano štetno dejstvo na zdravlje zaposlenog – skraćuje se radno vreme srazmerno štetnom dejstvu uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenog, a najviše 10 časova nedeljno (poslovi sa povećanim rizikom).
Skraćeno radno vreme utvrđuje se na osnovu stručne analize, u skladu sa zakonom.
Zaposleni koji radi skraćeno radno vreme ima sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa punim radnim vremenom.“
Opravdano se može postaviti pitanje koji to poslovi u ustanovi obrazovanja i vaspitanja mogu biti poslovi sa skraćenim radnim vremenom.
Na ovom mestu osvrnućemo se opet na odredbe ZOR, koji u čl. 93a propisuje sledeće:
„Poslodavac je dužan da zaposlenoj ženi, koja se vrati na rad pre isteka godinu dana od rođenja deteta, obezbedi pravo na jednu ili više dnevnih pauza u toku dnevnog rada u ukupnom trajanju od 90 minuta ili na skraćenje dnevnog radnog vremena u trajanju od 90 minuta, kako bi mogla da doji svoje dete, ako dnevno radno vreme zaposlene žene iznosi šest i više časova.
Pauza ili skraćeno radno vreme iz stava 1. ovog člana računaju se u radno vreme, a naknada zaposlenoj po tom osnovu isplaćuje se u visini osnovne zarade, uvećane za minuli rad.“
Takođe, stručno-medicinski organ Republičkog fonda u toku lečenja osiguranika koji prima naknadu zarade, može da utvrdi da je njegovo zdravstveno stanje poboljšano i da bi rad za osiguranika bio koristan za brže uspostavljanje pune radne sposobnosti, te može odrediti da zaposleni određeno vreme radi sa skraćenim radnim vremenom kod poslodavca, a najmanje četiri časa dnevno u smislu čl. 98. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS”, br. 25/2019, 92/2023 i 109/2025-dr. Zakon).
Uvidom u druge kolektivne ugovore, posebno u javnom sektoru, uočava se preuzimanje definicije iz citiranog čl. 52. ZOR, te ostaje otvoreno pitanje na osnovu akta o proceni rizika i radne okoline ustanove, koji bi to poslovi mogli biti utvrđeni kao poslovi na kojima se rad obavlja sa skraćenim radnim vremenom, zbog teških, napornih i po zdravlje štetnih uslova rada.
Što se tiče redovnog rada subotom, nedeljom i rada noću, nije najjasnije kojim to zaposlenima u školama i pod kojim uslovima može biti uveden redovan rad subotom, nedeljom ili noću.
U svakom slučaju, ovde se ne radi o izuzetnim slučajevima, već takav rad mora imati status „redovnog“ .
Rad noću u smislu ZOR podrazumeva rad koji se obavlja u vremenu od 22,00 časa do 6,00 časova narednog dana.
Rad u dane vikenda (subotom i nedeljom) može predstavljati samo izuzetak u smislu nadoknade određene nastave a imajući u vidu pravilnike o kalendarima obrazovno-vaspitnog rada.
Kako se PKU primenjuje i na zaposlene u ustanovama učeničkog standarda, pojedini od ovih potkriterijuma kod uslova rada mogu svoje opravdanje naći tamo.
Rad u dve ili više ustanova je kao jedan od kriterijuma za uvećanje godišnjeg odmora vrlo primenljiv u okolnostima kada ogroman broj zaposlenih ima zasnovan radni odnos u više ustanova obrazovanja i vaspitanja.
Navedeni osnov nije sporan, te ga treba ceniti u svakom konkretnom slučaju prilikom određivanja godišnjeg odmora za konkretnu kalendarsku godinu.
Takođe, rad u više ustanova je promenljiv kriterijum u toku godine, te i o tome treba voditi računa. Ovde bi se opravdano moglo postaviti pitanje da li se zaposlenom uvećava godišnji odmor po ovom kriterijumu ako u jednom delu godine radi u više ustanova, a naknadno ostane u radnom odnosu samo u jednoj ustanovi, odnosno koji bi to trenutak trebalo smatrati relevantnim za primenu ovog kriterijuma.
Otežani uslovi rada su još jedan potkriterijum koji nailazi na nerazumevanje u praksi.
Opravdano se može postaviti pitanje koja to radna mesta podrazumevaju otežane uslove rada.
Kako i sama odredba navodi, otežani uslovi rada moraju biti definisani opštim aktom za određeno radno mesto.
U nedostatku takvog određenja opštim aktom, ne može se uvećavati odmor po ovom osnovu iz PKU jer isti upućuje na opšti akt.
Šta je intencija donosioca propisa ne može se sa sigurnošću znati, ali ukoliko u prosveti postoje otežani uslovi u smislu zdravlja i bezbednosti to je svakako radno mesto domara.
Nažalost komisija za tumačenje PKU se o ovom pitanju nije izjašnjavala ni po ovom ni po prethodno važećem PKU.
Otežani uslovi rada mogu na primer podrazumevati rad u zabačenim planinskim selima (zabačenim planinskim selom smatra se selo koje se nalazi na nadmorskoj visini preko 500 m i udaljeno je od glavnih puteva najmanje 5 km) što predstavlja osnov za uvećanje koeficijenta nastavnika kod obračuna zarade. Još jedan osnov za uvećanje koeficijenta svakako može predstavljati otežane uslove rada, a to je rad u odeljenju koje je formirano samo za učenike sa smetnjama u razvoju.
Skrećemo pažnju da opšta napomena iz uvodnog teksta Kriterijumi za uvećanje godišnjeg odmora zaposlenih u ustanovama obrazovanja i vaspitanja o autorskoj prirodi analize, logičkom tumačenju pravnih praznina i obavezi konsultovanja zvaničnih stavova u potpunosti važi i za ovaj, kao i za sve ostale pojedinačne komentare kriterijuma.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze “Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com
NAPOMENA: Ovaj i povezani tekstovi predstavljaju ekstrakt iz stručnog komentara “Kriterijumi za uvećanje godišnjeg odmora zaposlenih u ustanovama obrazovanja i vaspitanja”, objavljenom u časopisu “Prosveta u praksi”, broj 29.