Mnogo šta, pored toga što (u većini slučajeva ili bez dodatnih troškova) neće moći legalno da upotrebljavaju ono što su kupili i platili. Zavisi da li će ih i dalje korisiti i ko će ih koristiti.
Električnim skuterima bez registarskih tablica, koje voze svi, čak i deca,a koje sam nazvao „bicikl-skuteri“, već sam se bavio, ne tako davno, u komentarima „Zašto motorni skuter nije bicikl?“ i „Kako se formom izigrava zakon i ugrožava bezbednost“. Analizu sam dao u odnosu na tada važeće tekstove relevantnih propisa, Pravilnika i Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013-OUS, 55/2014, 96/2015-dr.zakon, 9/2016-OUS, 24/2018, 41/2018, 41/2018-dr.zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020-dr.zakon, 76/2023 i 19/2025) – u daljem tekstu: ZOBS.
U komentaru „Šta su definitivno bicikl-skuteri u smislu propisa?“ sam objasnio šta su bez ikakve dileme ova vozila nakon posledjnih izmena Pravilnika o podeli motornih i priključnih vozila i tehničkim uslovima za vozila u saobraćaju na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 40/2012, 102/2012, 19/2013, 41/2013, 102/2014, 41/2015, 78/2015, 111/2015, 14/2016, 108/2016, 7/2017-isp, 63/2017, 45/2018, 70/2018, 95/2018, 104/2018, 93/2019, 2/2020-isp., 64/2021, 129/2021-dr.propis, 110/2022-dr.propis, 143/2022, 48/2023, 24/2024, 101/2024, 53/2025 i 54/2026) – u daljem tekstu: Pravilnik. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom komentaru, važe i ovde.
Dakle, bicikl-skuteri zbog tehničkih karakteristika nisu mogli biti električni bicikli ni prema prethodnoj važećoj definiciji iz Pravilnika, a sada je ista veoma strogo postavljena. To su, u zavisnosti od snage motora i brzine koju razvijaju, najobičniji mopedi (vrsta L1) ili motocikli (vrsta L3), koje pokreće elektromotor.
Šta pravilno definisanje i kategorizacija vozila dalje pravi pojasnio sam u “Šta ćemo sad sa bicikl-skuterima?” (gde i ko može da ih vozi, šta je potrebno – registracija, dozvola, osiguranje…). Ovde ću se pozabaviti time, gde nas sada može odvesti dosledna primena propisa. Naravno, to sve zavisi od organa nadležnih za kontrolu saobraćaja, saobraćajne policije pre svega, koliko će efikasno sprovoditi kontrolu.
I da kažem, nije sve tako crno. Za one koji hoće da budu „legalni“, a da ih ne košta toliko da obesmišljava sve, rešenje postoji (čak više opcija). Ali, ja ne mogu (i neću) sam da rešavam probleme drugih, i to besplatno. Čak i ne posedujem problematično vozilo pa da sam lično zainteresovan. Dovoljno je valjda što sam prvi ukazao na problem, ovde a i u visokotiražnom ozbiljnom štampanom izdanju, pre skoro godinu dana (SAT Plus br. 566, oktobar 2026. god.), a i sad (SAT Plus br. 576, jul 2026. god.). Za to vreme moglo je sve da se reši, nekoliko puta. Zato se ovde zaustavljam u pogledu razmatranja rešenja, i dalje ću da pričam o tome šta su moguće posledice dosledne primene propisa.
1. Moguće posledice dalje upotrebe u saobraćaju
Ponoviću, moj savet svima koji su kupovali bicikl-skutere je da iste više ne upotrebljavaju u saobraćaju, pogotovo da to zabrane deci, ali da ih zadrže kao podsetnik na sopstvenu glupost.
Jer, učešće vozila u saobraćaju mora biti u okvirima propisanog. Kontrola vozila i vozača spada u oblast saobraćaja na putevima. A prema ZOBS, kontrolu i neposredno regulisanje saobraćaja na putevima vrši saobraćajna policija. Komunalna milicija nije nadležna za saobraćaj, o čemu sam pisao u “Da li će milicija efikasnije održavati komunalni red od policije?”, već samo za određene javne površine u smislu kontrolisanja korišćenja istih, ali i ona može da odigra značajnu ulogu u smislu da kontroliše i sprečava vožnju po trotoarima, trgovima, parkovima… a onoga ko vozi tamo može zadržati i pozvati saobraćajnu policiju.
Kazne mogu biti izrečene za šta god, a sve zavisi od kreativnosti onih koji kontrolu vrše. Počev od toga da se voze kuda ne bi smeli ili se ne voze kuda bi morali. Pa do toga ko ih vozi da li ima dozvolu za to. Da se fokusiramo samo na tehnički aspekt. Npr. vozilo koje nije prošlo tehnički pregled smatra se tehnički neispravnim, tako da se vlasnik i vozač takvog vozila koje u učestvuje saobraćaju može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 din. (tač. 91. i 92. stava 1. člana 332. ZOBS). S druge strane, ukoliko motorno vozilo učestvuje u saobraćaju a nije upisano u jedinstveni registar vozila (nije registrovano) i nema propisane registarske tablice, kazna je 20.000,00 do 40.000,00 dinara ili zatvor u trajanju do 30 dana (tač. 80. i 81. stava 1. člana 331. ZOBS. Uz ovo se, izriče kumulativno i 6 kaznenih poena prema članu 335. ZOBS, kao i zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje tri meseca prema članu 338. ZOBS.
Dalje, svako neregistrovano vozilo mora se isključiti iz saobaćaja. Član 268. ZOBS kaže da u saobraćaju na putu ne smeju učestvovati vozila koja su isključena iz saobraćaja u skladu sa odredbama ovog zakona. A tački 9) stava 1.prema članu 289. ZOBS policijski službenik će isključiti iz saobraćaja vozilo koje nije upisano u jedinstveni registar vozila. A prema stavu 2. istog člana, isključiće iz saobraćaja i svako prevozno sredstvo koje nije određeno kao vozilo, a kreće se po putu. A to je svako vozilo dok se ne homologuje kao neka vrsta vozila (kao bicikl, moped, motocikl…). Prema stavu 3. član 292. ZOBS, isključenje vozila traje do prestanka razloga za isključenje, znači dok se ne odradi sve napred navedeno, tj. dok se bicikl-skuter ne registruje a to je kao što smo videli “malo” komplikovano. Kad se i dalje vozi vozilo isključeno iz saobraćaja, pravi se novi pekršaj.
Član 295. ZOBS,predviđa još nešto. Naime, stav 1. ovog, po mom mišljenju, loše napisanog i nepotrebnog člana, predviđa da, policijski službenik u kontroli saobraćaja, odnosno u vršenju nadzora, može privremeno oduzeti predmet koji je bio upotrebljen za izvršenje prekršaja (znači vozilo) od učinioca težeg prekršaja iz oblasti bezbednosti javnog saobraćaja na putevima, koji je u poslednje dve godine pravnosnažno osuđivan, odnosno kome je izrečena vaspitna mera zbog učinjenih težih prekršaja iz ove oblasti. A stav 3. kaže da policijski službenik može u kontroli saobraćaja, odnosno u vršenju nadzora, privremeno, od učinioca prekršaja oduzeti predmet namenjen ili upotrebljen za izvršenje prekršaja i ako nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana, osim motornog vozila. Šta ovo znači, da li se može ili ne oduzeti vozilo kojim je izvršen prekšaj?
E sad, vozilo je predmet, a prema stavu 3. istog člana, policijski službenik može privremeno, od učinioca prekršaja oduzeti predmet podoban za dokazivanje protivpravnog ponašanja. A bicikl-skuter koji nema nikakva dokumenta, nije homologovan kao vozilo i nije prošao tehnički pregled, je baš podoban da dokaže sve to, prostim tehničkim pregledom istog.
Svakako, privremeno oduzimanje može trajati do okončanja postupka pred nadležnim sudom.
A zašto sam rekao ono o nepotrebnosti i nakaradnosti prethodno razmatranih odredbi ZOBS?
Pa oduzimanje predmeta je bilo moguće i ranije. Stav 1. člana 54. Zakona o prekršajima (“Sl. glasnik RS”, br. 65/2013, 13/2016, 98/2016-OUS, 91/2019-dr.zakon, 91/2019 i 112/2022-OUS) – u daljem tekstu: ZOP, kaže da predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti od učinioca prekršaja. A ti mogu se oduzeti čak i kad se prekršajni postupak ne završi presudom kojom se okrivljeni oglašava odgovornim ako to zahtevaju interesi opšte bezbednosti ili razlozi morala kao i u drugim slučajevima određenim posebnim zakonom. Član 231. ZOP kaže da se predmeti koji mogu biti oduzeti mogu privremeno oduzeti i pre donošenja presude, što određuje sud. A zakonom se mogu ovlastiti i službena lica inspekcijskih organa, službenici carinske službe i ovlašćeni policijski službenici da privremeno oduzmu ovakve predmete kad u vršenju službene dužnosti saznaju za prekršaj te da sud neodložno izveste o privremenom oduzimanju predmeta. Inače, stav 4. člana 54. ZOP, predviđa da se propisom kojim se određuje prekršaj može predvideti obavezno izricanje zaštitne mere oduzimanja predmeta, i to je jedino šta je trebalo urediti sa ZOBS. Jer, ako policijski službenik ima pravo da isključi vozilo iz saobraćaja, da zadrži vozača i vozilo, uvek može dobiti od dežurnog sudije i meru oduzimanja, bez da sam sprovodi to kao privremenu meru.
Kako god, nepotrebno komplikovanje nečega što je tehnički već bilo moguće. I to u slučaju da nije bilo nečeg goreg. Naime, ako bicikl-skuter, koji nije registrovan, učestvuje u saobraćajnoj nezgodi gde ima veće materijalne štete, ili neko bude povređen ili usmrćen, pričamo o krivičnom delu iz Krivičnog zakonika (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005-ispr., 107/2005-ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016, 35/2019 i 94/2024) – u daljem tekstu: KZ, u zavisnosti od težine posledica. Delu Ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. ili Teškom delu protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. A prema članu 87. KZ, mera bezbednosti oduzimanja predmeta može se odrediti u pogledu predmeta koji je bio namenjen ili upotrebljen za izvršenje krivičnog dela ili je nastao izvršenjem krivičnog dela, kad postoji opasnost da će se određeni predmet ponovo upotrebiti za izvršenje krivičnog dela, ili kad je radi zaštite opšte bezbednosti ili iz moralnih razloga oduzimanje predmeta neophodno. Znači, predmet (pa i vozilo) kojim je neko povređen ili usmrćen, može se (čitaj mora) oduzeti.
2. Šta je još ozbiljnije?
E sad da se vratimo na to da bicikl-skutere koji su po tehničkim karakteristikama mopedi a neki i motocikli, voze čak i deca, sve zbog tvrdnje prodavaca da su to električni bicikli i da nije potrebno ništa od dozvola (a i opreme) za njihovu vožnju. Jer, ako su to bicikli (pa i električni), njima po članu 88. ZOBS, u saobraćaju na javnim putevima može upravljati i deca sa navršenih 12 godina. A sa navršenih 9 godina u zoni „30”, zoni škole i nekategorisanom putu, te pešačkoj i zoni usporenog saobraćaja (u poslednje dve zone čak i ako je mlađe od 9 godina ako je pod nadzorom osobe starije od 16 godina). Na stranu sad logično pitanje, da li je mudro dozvoliti učešće u saobraćaju nekom ko zvanično ne poznaje pravila (nema vozačku dozvolu, nije prošao nikakvu zvaničnu proveru znanja, a u školi ne uči o tome) i potpuno je kazneno neodgovoran?
Da se vratimo na ozbiljna pitanja. Član 72. ZOP kaže da, umesto deteta za prekršaj odgovaraju roditelji i oni koji se sa njima izjednačavaju (usvojitelji, staratelji, i hranitelji) ako je prekršaj nastao zbog propuštanja dužnog nadzora nad detetom, a bili u mogućnosti da takav nadzor vrše. U tom slučaju roditelji (i oni koji se sa njima izjednačavaju), kazniće se za prekršaj kao da su ga sami učinili.
Prema članu 73. ZOP, maloletniku koji je u vreme izvršenja prekršaja navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mlađi maloletnik) mogu se izreći samo vaspitne mere, dok se starijem maloletniku (navršio šesnaest godina, a nije navršio osamnaest godina) može se izreći vaspitna mera, kazneni poeni ili kazna. Ako je zbog prirode prekršaja to neophodno, zaštitna mera se može izreći maloletniku uz vaspitnu meru ili kaznu. Samo sud može maloletniku izreći vaspitnu meru, novčanu kaznu, kaznene poene, kaznu maloletničkog zatvora i zaštitnu meru.
Sad da uvedemo konkretne elemente u ovu priču. Vozilo se u smislu prava tretira kao opasna stvar, znači nešto čijom se redovnom upotrebom mogu izazvati ozbiljne neželjene posledice (povrede ili smrt). Kada roditelj svesno dozvoli detetu da vozi motorno vozilo, a bicikl-skuter to sada nedvosmileno jeste (mada je to bilo jasno i pre svakom savesnom i dobronamernom), odgovornost je na njemu, i za imovinsku štetu i za učinjena kaznena dela.
Prekršaji su lakša dela, ali ako dete vožnjom bicikl-skutera izazove štetu, povredi ili usmrti sebe ili druga lica (pešaka npr.), pričamo o krivičnim delima. Sad član 4. KZ, predviđa da se krivične sankcije ne mogu izreći licu koje u vreme kada je delo učinjeno nije navršilo četrnaest godina. Vaspitne mere i druge krivične sankcije mogu se izreći maloletniku pod uslovima propisanim posebnim zakonom, što je Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica (“Sl. glasnik RS”, broj 85/2005). Prema članu 9. tog zakona, maloletnicima za učinjena krivična dela mogu se izreći vaspitne mere, kazna maloletničkog zatvora i mere bezbednosti predviđene članom 79. KZ, osim zabrane vršenja poziva, delatnosti ili dužnosti. Mlađim maloletnicima mogu se izreći samo vaspitne mere, starijim maloletnicima mogu se izreći vaspitne mere, a izuzetno može se izreći kazna maloletničkog zatvora. Maloletnicima se mogu izreći i mere bezbednosti.
Ali, roditelj u slučaju krivičnog dela koje izvrši dete odgovara posebno, i to za zapuštanje maloletnog lica, zato što nije vršio svoju dužnost (nadzirao ponašanje deteta i šta ono čini). A to smo skoro videli na šta može da izađe. Da, posredi je bila upotreba oružja, ali efekti su isti, vozilo je opasno isto kao i pištolj.
Ali, da ne zaboravimo one koji su jureći profit tako olako “tvrdili” da bicikl-skuter može da vozi bilo ko i bilo kuda, bez ikavih dozvola i zaštitne opreme, dok u samom oglasu piše da bicikl-skuter ide 70 km/h?!? A i one iz Ministarstva unutrašnjih poslova koji su im dali ta “mišljenja” da su bicikl-skuteri obični bicikli (ako je to stvarno tačno). Sumnjam da je to iko ko imalo poznaje propisa mogao reći, jer čak i bez čitanja tehničkih karakteristika i probe i tehničkog pregleda vozila, običnim pogledom se moglo utvrditi da to nisu bicikli već motorna vozila. A ni one na carini ne bi trebalo poštedeti, jer su dozvoljavali uvoz tih vozila, kao da su igračke. To nije malo, nije paklo cigareta, ne može se sakriti u bunkeru (prošvercovati), to se uvozilo zvanično. Svi oni bi trebalo da odgovaraju za neko delo izazivanja opšte opasnosti, a u slučaju neke ozbiljne posledice (smrti npr.) i kao oni koji su omogućili izvršenje dela. Pa i zato što nisu kontrolisali sve to do sada kako valja.
3. Umesto zaključka
Nadležnima upućujem apel, pošto ste se pravili neupućeni i dozvolili stanje kakvo je sada, počnite konačno da radite svoj posao kako je propisano. Mediji su javljali da je bilo ozbiljnih povreda zbog ovakvih vozila (i vozača, i putnika i pešaka). Sad kad je sve kristalno jasno, sprečite da još neko bude ozbiljno povređen ili izgubi život.
Na kraju, ponoviću opet. Za one koji hoće da budu „legalni“, rešenje postoji.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.