Dokazivanje je u novom ZKP-u regulisano u čl.15.
Prema novom ZKP, teret dokazivanja optužbe je na tužiocu.
Sud izvodi dokaze na predlog stranaka.
Sud može dati nalog stranci da predloži dopunske dokaze ili izuzetno sam odrediti da se takvi dokazi izvedu, ako oceni da su izvedeni dokazi protivrečni ili nejasni i da je to neophodno da bi se predmet dokazivanja svestrano raspravio.
Komentar:
Kako se radi o stranačkoj-tužilačkoj istrazi, zakonodavac je teret dokazivanja optužbe naravno stavio u obavezu tužiocu, te da sud dokaze izvodi na predlog stranaka. Postoji glavna zamerka ovakvoj ulozi tužioca odnosno suda, koja se ogleda u činjenici da ovakvo rešenje ide na štetu načelu materijalne istine.
Međutim, zakonodavc ipak ovlašćuje sud, koji može da da nalog stranci, tužiocu ili okrivljenom, da predloži dopunske dokaze ili izuzetno sam odrediti da se takvi dokazi izvedu, ako oceni da su izvedeni dokazi protivrečni ili nejasni i da je to neophodno da bi se predmet dokazivanja svestrano raspravio.Ipak, na ovaj način ispravljena je osnovna koncepcija o stranačkoj istini, već je ovim izuzetkom zakonodavac delimično usvojio kriitike koje su se odnosile na ukidanje načela materijalne istine.
Sud može, dakle, ne mora to da učini, ali se nadamo da će to u praksi češće koristiti, posebno kako bi sebi olakšao presuđenjeu konkretnoj krivičnoj stvari.
Može se izvesti zaključak da je promenjena uloga suda u dokazivanju i utvrđivanju činjenica. Teret dokazivanja optužbe je na tužiocu, a dokazi se izvode na predlog stranaka. Međutim, nije isključena dokazna inicijativa suda, ako oceni das u izvedeni dokazi protivrečni ili nejasni i da je to neophodno da bi se predmet dokazivanja svestrano raspravio.