Iako većina to ne zna, ipak je činjenica da korišćenje-konzumiranje opojne droge nije krivično delo.
Dakle, zakonodavac poznaje krivično delo Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, čiju definiciju daje u čl.246. Krivičnog zakonika.
Propisujući radnje izvršenja ovog krivičnog dela, zakonodavac nigde kao radnju ne propisuje ko koristi opojnu drogu, već ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge.
Sve navedene radnje su alternativno propisane kao radnje izvršenja navedenog krivičnog dela, gde kao radnje izvršenja nema korišćenje opojne droge.
Dakle, ista se ne može neovlašćeno konzumirati. Međutim, to ne umanjuje njenu realnu štetu koja ona prouzrokuje pojedincu koji je koristi, kao i porodici i društvu u celini, jer su njene štetne posledice višestruke.
Država ne može pojedincu da zabrani da konzumira nešto što šteti njegovom zdravlju, ali to može da sprečava propisivanjem kao kažnjivih svih onih radnji koje neposredno stvaraju situacije koje su nužni uslov za sledstveno konzumiranje, što se i čini propisivanjem navedenog krivičnog dela.
Najneposrednija radnja koja prethodi konzumiranju je držanje, odnosno retencija ili faktička vlast nad opojnom drogom (u krivičnoporavnom smislu), koju zakonodavac iz navedenih razloga inkriminiše i tretira kao zabranjenu.
Redakcija Profi Sistema.