Zbog nedovoljnosti zatvorskih kapaciteta, mnogorojnosti osuđenih lica, potrebe smanjenja troškova, naša država je uvela novi, alternativni oblik izdržavanja kazne zatvora tkzv. „Kućni zatvor“.
Na ovom mestu neću se baviti eventualnim problemima i nejasnoćama sa kojima će se suočavati nadležni za sprovođenje ovog instituta, već ću po pravnoj snazi i meri regulisanja izložiti pravne akte i njihov sadržaj u delu u kojem regulišu ovaj način izvršenja kazne zatvora.
Krivični zakonik
Naime, članom 45.st.5. Krivičnog zakonika po prvi put je u naš pravni sitem uveden ovakav oblik izdržavanja kazne zatvora. Njime je propisano da osuđenom kojem je izrečena kazna zatvora do jedne godine, sud može odrediti da se ova kazna izvrši na taj način što osuđeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija.
Sledećim stavom istog člana predviđeno je da osuđenom kojem je određeno izvršenje kazna zatvora na način predviđen prethodnim stavom, a koji jednom u trajanju od dvanaest časova ili dva puta u trajanju od po šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdržava u zatvoru.
Narednim stavom istog člana propisano je da prilikom određivanja izvršenja kazne zatvora na način propisan stavom 5. ovog člana, sud će voditi računa o tehničkim mogućnostima izvršenja, kao i o drugim okolnostima od značaja za odmeravanje kazne.
Poslednjim stavom ovog člana propisano je da osuđenom za krivično delo protiv braka i porodice koji živi sa oštećenim u istom porodičnom domaćinstvu ne može se odrediti izvršenje kazne zatvora na ovaj način.
Zakon o izvršenju krivičnih sankcija
Ovaj Zakon, pored ostalog, reguliše i “Kućni zatvor”.
Prema ovom Zakonu, kada sud donese odluku kojom se određuje da se kazna zatvora izvrši u skladu sa članom 45. stav 5. Krivičnog zakonika, odluka se dostavlja nadležnoj organizacionoj jedinici Uprave.
Osuđeni kome je određeno izvršenje kazne zatvora na ovaj način, ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje.
Izuzetno od ovoga, osuđeni može napustiti prostorije u kojima stanuje u sledećim slučajevima:
1) pružanje hitne medicinske pomoći osuđenom ili članu njegovog porodičnog domaćinstva;
2) radi redovnog odlaska na posao, ukoliko krivično delo za koje je osuđen nije u vezi sa radom;
3) zbog odlaska na polaganje ispita;
4) teške i akutne bolesti, zbog odlaska na redovne zdravstvene preglede;
5) zbog svog venčanja ili smrti bliskog lica;
6) zbog sezonskih poljoprivrednih radova, ukoliko se osuđeni bavi poljoprivredom kao stalnom delatnošću.
Odluku o napuštanju prostorija u kojima osuđeni stanuje, donosi rukovodilac nadležne organizacione jedinice Uprave.
Prema ovom Zakonu, u slučaju da osuđeni samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje u trajanju od najmanje 12 časova, ili dva puta u trajanju od najmanje po šest časova, nadležna organizaciona jedinica Uprave o tome, bez odlaganja, obaveštava sud.
Prema osuđenom kome je određeno izvršenje kazne zatvora na navedeni način, mogu se primeniti mere elektronskog nadzora, koje sprovodi nadležna organizaciona jedinica Uprave, u saradnji sa policijom.
Pravilnik o načinu izvršenja kazne zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje
Ovim Pravilnikom bliže se uređuje način izvršenja kazne zatvora, koja se izvršava na taj način što osuđeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje.
Prema ovom Pravilniku, prostorijama u kojima osuđeni stanuje, u smislu ovog pravilnika, smatra se kuća ili stan u kome osuđeni ima prebivalište, bez obzira da li je vlasnik te kuće ili stana.
Ukoliko osuđeni nema prebivalište, pod prostorijama u kojima stanuje smatra se kuća ili stan u kome osuđeni ima boravište.
Ukoliko osuđeni nije vlasnik kuće ili stana u kojima se izvršava kazna, osuđeni će pribaviti pismenu saglasnost vlasnika kuće ili stana za izvršenje kazne, koja mora biti overena u sudu.
Poslove neposrednog sprovođenja elektronskog nadzora obavljaju zaposleni iz nadležne organizacione jedinice Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (u daljem tekstu: Organizaciona jedinica).
Organizaciona jedinica, kada dobije odluku suda na izvršenje, obaveštava osuđenog o danu i času dolaska zaposlenog iz Organizacione jedinice i stručnog lica koje vrši instalaciju opreme za elektronski nadzor (u daljem tekstu: stručno lice) u prostorije u kojima osuđeni stanuje.
Zaposleni iz Organizacione jedinice upoznaje osuđenog i članove njegovog porodičnog domaćinstva sa sudskom odlukom, odredbama ovog pravilnika, njegovim pravima i obavezama prilikom izvršenja kazne zatvora u prostorijama u kojima stanuje, posledicama u slučaju da samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje i načinu rada opreme za elektronski nadzor. Osuđeni potpisuje izjavu da je upoznat sa svojim pravima i obavezama.
Zaposleni iz Organizacione jedinice i stručno lice, u prisustvu osuđenog ili članova njegovog porodičnog domaćinstva, pregleda prostorije u kojima osuđeni stanuje i ispituje tehničke mogućnosti izvršenja kazne u tim prostorijama.
Kada su ispunjene tehničke mogućnosti, stručno lice odmah aktivira opremu i preduzima potrebne mere u cilju izvršenja kazne zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje.
Ukoliko ne postoje tehničke mogućnosti za izvršenje kazne zatvora bez napuštanja prostorija u kojima osuđeni stanuje ili ne postoji pismena saglasnost vlasnika stana za izvršenje kazne, Organizaciona jedinica odmah obaveštava sud.
Posle aktiviranja opreme za izvršenje mere elektronskog nadzora, Organizaciona jedinica obaveštava sud i područni organ policije da je izvršenje kazne zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje započelo, o adresi stana u kome se kazna izvršava, kao i o zaposlenom iz Organizacione jedinice koga je direktor Uprave odredio za primenu mera elektronskog nadzora.
Mere elektronskog nadzora sprovode se radi kontrolisanja poštovanja ograničenja koja su osuđenom određena.
Uređaj za lociranje osuđenog (u daljem tekstu: odašiljač), na zglob ruke ili noge osuđenog, pričvršćuje stručno lice, koje pri tom osuđenom daje detaljna uputstva o načinu rada uređaja.
Istovremeno, u prostorijama u kojima osuđeni stanuje instalira se uređaj kojim se daljinski prati kretanje osuđenog i njegov boravak u tim prostorijama (u daljem tekstu: prijemnik).
Elektronski nadzor obavlja se u saradnji sa područnim organom policije.
Osuđeni za vreme izvršenja kazne zatvora bez napuštanja prostorija u kojima stanuje neprestano nosi odašiljač, a u slučaju oštećenja, bez odlaganja, obaveštava Organizacionu jedinicu.
Kako vidimo, brojni su i sadržajni propisi koji regulišu ovaj alternativni oblik izvršenja kazne zatvora. Međutim, ipak moram da zaključim, da pored jasnog formalnog uslova da se to može sprovesti kod kazni zatvora do jedne godine, ipak svi ostali propisani uslovi su vrlo elastični i bojim se da će davati prostora mnogim zloupotrebama. Ovo će se svakako odraziti i na težnju i neodoljivu želju okrivljenog da mu se po svaku cenu odredi kazna zatvora ispod jedne godine, kako bi kasnije “sredio” da je izdržava kući.