Pre najnovijih izmena i dopuna Krivičnog zakonika, neovlašćeno držanje opojnih droga bilo je inkriminisano u okviru krivičnog dela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga u čl.246.st.3. Krivičnog zakonika. Nakon navedenih izmena, neovlašćeno držanje opojnih droga propisano je kao posebno krivično delo koje se po svojoj definiciji razlikuje u odnosu na prethodnu inkriminaciju.
Naime, za razliku od prethodne definicije ovog krivičnog dela, koja je glasila „ko neovlašćeno drži supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge“, sada je u čl.246a propisano „ko neovlašćeno drži u manjoj količini za sopstvenu upotrebu supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge“.
Dakle, za postojanje ovog krivičnog dela, pored ostalog, potrebno je da budu kumulativno ispunjena dva uslova:
\n 1. manja količina i
\n 2. za sopstvenu upotrebu.
Ranije, držanje opojne droge-radi sopstvene upotrebe je bio fakultativni osnov za oslobođenje od kazne.
\nNi najnovija inkriminacija držanja droge nije medjutim rasvetlila osnovni problem ove inkriminacije u praksi: da li je i konzumiranje opojnih droga, samo po sebi krivično delo? Praksa Vrhovnog suda Srbije tu nije jedinstvena.Naime, sve do 2009.godine smatralo se da je i konzumiranje krivično delo jer ipak podrazumeva neovlašćeno držanje droge u nekom ranijem periodu. Međutim, pojavile su se presude u kojima je Vrhovni sud zauzeo jasan stav da je neovlašćeno držanje samo ono držanje koje podrazumeva stvar u državini koja bi imala sva svojstva državine definisane u građanskom pravu.
\n Kao što je rečeno, nova definicija bića ovog krivičnog dela, ne samo da nije razrešila ovaj spor u praksi već je otvorila i nova pitanja:
Koliko opojne droge čini „manju količinu“?
Na ovo pitanje Krivični zakonik ne daje odgovor, međutim, do sada je sudska praksa uveliko držanje opojne droge, od ostalih težih oblika ovog krivičnog dela, razlikovala upravo po količini opojne droge i da li se koristi sa sopstvene potrebe. Dakle, novom inkriminacijom je samo izvršeno usklađivanje zakonskog teksta sa dosadašnjom sudskom praksom.Praktično to bi značilo da se manja količina mora precizirati od slučaja do slučaja, jer tako npr.za dugogodišnjeg uživaoca heroina i 1 gr predstavlja manju količinu dok za narkomana sa kraćim „stažem“ to svakako nije slučaj jer se od te količine mogu spraviti najmanje 4 takozvanih „kvotera“.
Koja inkriminacija je blaža?
Ako se uporede elementi krivičnog dela pre ovih izmena i nakon izmena uočljivo je da je sada krivično delo držanje opojne droge teže za učinioca s obzirom da se izričito traži manja količina i to za sopstvenu upotrebu, koja sopstvena upotreba više nije fakultativni osnov za oslobođenje od kazne. Ovo pitanje je svakako bitno u situaciji ako se sudi za krivična dela učinjena pre najnovijih izmena i dopuna.
Pošto je neovlašćeno držanje opojnih droga samostalno krivično delo, to je promenjena i stvarna nadležnost sudova, odnosno tužilaštava za postupanje po ovom krivičnom delu. Ranije, po posebnom zakonu, radilo se o krivičnom delu u nadležnosti Okružnih sudova, odnosno Okružnih javnih tužilaštava, sada, nadležnost je prešla na Opštinske sudove odnosno na Osnovne sudove (u novoj mreži).
Na kraju, ostaje dilema kako će se postupiti-kvalifikovati slučajevi kada neko drži opojnu drogu u većoj količini od „manje količine“, a to ne čini ni radi prodaje ni radi sopstvene upotrebe.