Pravni Portal meni

Pravna redakcija Profi Sistem Com-a

ZOUP

Obveznik poreza na imovinu na privremeno oduzetim nepokretnostima proisteklim iz krivičnog dela

Obveznik poreza na imovinu na privremeno oduzetim  nepokretnostima proisteklim iz krivičnog dela

Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela (“Sl. glasnik RS”, broj 32/2013 i 94/2016) uređuje uslove, postupak i organe nadležne za otkrivanje, oduzimanje i upravljanje imovinom fizičkih i pravnih lica proisteklom iz krivičnog dela.

Članovima od 23. do 37. Zakona  uređeno je privremeno oduzimanje ove imovine.

Kada je u pitanju sudbina privremeno oduzete imovine, Direkcija za upravljanje oduzetom imovinom u sastavu Ministartsva pravde:

– upravlja privremeno i trajno oduzetom imovinom proisteklom iz krivičnog dela, imovinom privremeno oduzetom po naredbi javnog tužioca (član 24.) predmetima krivičnog dela (član 87. Krivičnog zakonika), imovinskom koristi pribavljenom krivičnim delom (čl. 91. i 92. Krivičnog zakonika), imovinom datom na ime jemstva u krivičnom postupku i predmetima privremeno oduzetim u krivičnom postupku, kao i imovinom čije je raspolaganje ograničeno u skladu sa odlukama Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija čiji je Republika Srbija član;

– skladišti, čuva i prodaje privremeno oduzetu imovinu proisteklu iz krivičnog dela i upravlja tako dobijenim sredstvima u skladu sa zakonom;

Postavilo se pitanje ko je poreski obveznik za porez na imovinu na nepokretnostima privremeno oduzetim u smislu Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela? Odnosno u smislu prethodnog, da li postoji zakonskog osnova za ostvarivanje prava na oslobođenje od poreza na imovinu obveznika kome je takva imovina privremeno oduzeta?

U Biltenu Ministarstva finansija, br. 2, februar 2019. god. objavljeno je Mišljenje Ministarstva finansija, br. 430-00-00025/2019-04 od 21. januara 2019. god. koje daje odgovor na napred postavljena pitanja.

Navedeno mišljenje ministarstva poziva se na ranije dato Mišljenje Ministarstva pravde br. 011-00-350/2015-05 od 6. oktobra 2015. godine u kome se navodi sledeće:

„Donošenjem naredbe ili rešenja o meri zabrane raspolaganja imovinom, odnosno rešenja o privremenom oduzimanju imovine, koja su doneta u skladu sa Zakonom o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, vlasniku nepokretnosti koja je predmet zabrane raspolaganja ili privremenog oduzimanja ne prestaje pravo svojine, pa je shodno tome vlasnik nepokretnosti obveznik poreza na imovinu. Isto važi i za privremeno oduzete nepokretnosti koje je Direkcija za upravljanje oduzetom imovinom, postupajući po rešenju o privremenom oduzimanju imovine, u okviru svojih nadležnosti, ostavila vlasniku, izdala u zakup ili poverila drugom fizičkom ili pravnom licu na upravljanje. U skladu sa članom 62. Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, danom pravosnažnosti rešenja o trajnom oduzimanju imovine ta imovina postaje svojina Republike Srbije”.

Na prvom mestu treba istaći činjenicu da nije prvi put da pojedina ministarstva izlaze iz delokruga svoje nadležnosti u mišljenjima koja daju i objavljuju, te se i u pomenutom citiranom delu mišljenja, Ministarstvo pravde bavi poreskopravnim pitanjima koja su svakako u nadležnosti Ministarstva finansija.

Nije na odmet još jednom pomenuti da se mišljenje Ministarstva finanasija odnosi samo na privremeno oduzetu imovinu, a da je u skladu sa citiranim zakonom i u smislu napred navedenog mišljenja Ministarstva pravde sasvim drugi tretman trajnog oduzimanja imovine, imajući u vidu da ista na taj način postaje svojina Republike Srbije.

Ministarstvo finansija u pomenutom mišljenju, u pogledu poreskog tretmana privremeno oduzetih nepokretnosti u smislu Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, navodi u relevatnom delu sledeće:

„…na nepokretnosti na teritoriji Republike Srbije u svojini fizičkog lica obveznik poreza na imovinu jeste to lice, što znači ako mu je ta imovina privremeno oduzeta primenom propisa o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela (imajući u vidu da, prema navedenom mišljenju Ministarstva pravde, „vlasniku nepokretnosti koja je predmet zabrane raspolaganja ili privremenog oduzimanja ne prestaje pravo svojine”).

Nema zakonskog osnova za ostvarivanje prava na oslobođenje od poreza na imovinu iz razloga što je fizičkom licu – imaocu prava svojine na nepokretnosti za koju se porez na imovinu plaća, ta imovina privremeno oduzeta primenom propisa o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela.“

Podsećamo, prema čl. 2. stav 1 Zakona o porezima na imovinu (“Sl. glasnik RS”, br. 26/2001, 45/2002, 80/2002, 135/2004, 61/2007, 5/2009, 101/2010, 24/2011, 78/2011, 57/2012-OUS, 47/2013, 68/2014-dr.zakon, 95/2018 i 99/2018-OUS):

„Porez na imovinu iz člana 1. tačka 1) ovog zakona (u daljem tekstu: porez na imovinu), plaća se na nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Republike Srbije, i to na:

1) pravo svojine, odnosno na pravo svojine na zemljištu površine preko 10 ari;

2) pravo zakupa, odnosno korišćenja, stana ili kuće za stanovanje, konstituisano u korist fizičkog lica;

3) pravo korišćenja građevinskog zemljišta površine preko 10 ari, u skladu sa zakonom kojim se uređuje pravni režim građevinskog zemljišta;

4) pravo korišćenja nepokretnosti u javnoj svojini od strane imaoca prava korišćenja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje javna svojina;

5) korišćenje nepokretnosti u javnoj svojini od strane korisnika nepokretnosti, u skladu sa zakonom kojim se uređuje javna svojina;

6) državinu nepokretnosti na kojoj imalac prava svojine nije poznat ili nije određen;

7) državinu nepokretnosti u javnoj svojini, bez pravnog osnova;

8) državinu i korišćenje nepokretnosti po osnovu ugovora o finansijskom lizingu.“

U skladu sa stavom 3 navedenog člana kad na nepokretnosti postoji neko od prava, odnosno korišćenje ili državina, iz stava 1. tač. 2) do 8) ovog člana, porez na imovinu plaća se na to pravo, odnosno na korišćenje ili državinu, a ne na pravo svojine.

U skladu sa čl. 4 stav 1 Zakona o porezima na imovinu obveznik poreza na imovinu je pravno i fizičko lice (koje vodi, odnosno koje ne vodi poslovne knjige), koje je na nepokretnosti na teritoriji Republike Srbije imalac prava, korisnik ili držalac, iz člana 2. stav 1. ovog zakona na koje se porez na imovinu plaća u skladu sa čl. 2. i 2a ovog zakona.

Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a

Ostavite komentar

Profi Sistem baner