Sve što predstavlja potencijalnu opasnost mora se nadzirati, čuvati i držati na propisan način, uključujući i životinje.
Ovaj i povezani tekstovi su ekstrakti iz stručnog komentara „Ko je odgovoran ako pas nije pravilno čuvan i nadziran?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija br. 130, jun 2025. god.
U komentaru „Šta je to opasan pas?“ sam objasnio koji psi se smatraju opasnim, razmatrao osnovne pojmove (šta znači držati psa, ko se smatra vlasnikom a ko držaocom itd.), obaveze vlasnika takvih pasa i posebne procedure koje se primenjuju na iste. I ovde, ukoliko ne naglasim drugačije, sve šta kažem za vlasnika odnosi se i na faktičkog držaoca psa. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
U tekstu „Za šta odgovaraju vlasnici opasnih pasa koji ne poštuju propise?“ sam analizirao kakva kaznena dela čine vlasnici opasnih pasa koji ne poštuju propisane obaveze, te odgovornost za štetu koju time izazovu.
U „Šta činiti u slučaju napada psa?“ ću odgovoriti šta da čine oni koji nisu izazvali problem a budu napadnuti, odnosno zašto je dozvoljeno braniti se od napada psa.
Ovde ću razmotriti ko i kako može držati opasnog psa, te kako se isti mogu izvoditi na javne površine.
1. Ko i kako može držati opasnog psa?
Za neke pse propisani su posebni uslovi držanja i čuvanja. To su one jedinke koje se nazivaju „opasni psi“. Jer, stav 2. člana 53. Zakona o dobrobiti životinja („Sl. glasnik RS“, broj 41/2009) – u daljem tekstu: ZDŽ kaže, psi koji se drže kao kućni ljubimci, a koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (u daljem tekstu: opasni psi), moraju se držati na propisani način. Način držanja takvih pasa propisan je Pravilnikom o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (“Sl. glasnik RS”, broj 65/2010) – u daljem tekstu: Pravilnik.
Prema članu 11. Pravilnika, opasnog psa može da drži samo punoletno lice koje nije kažnjavano, odnosno protiv koga nije pokrenut postupak zbog kaznenih dela protiv života i tela, imovine, javnog reda i mira, kao i kaznenih dela zloupotrebe opojnih droga, ubijanja i zlostavljanja životinja, odnosno drugih dela iz oblasti dobrobiti životinja i drugih kaznenih dela koja u sebi sadrže elemente nasilja.
Za opasne pse, propisan je poseban način čuvanja. Član 6. Pravilnika kaže, vlasnik opasnog psa ne sme psa ustupiti nekom drugom licu na čuvanje i privremeni smeštaj, osim u cilju obezbeđivanja lečenja psa od strane veterinara.
Prema članu 7. Pravilnika, opasan pas mora da se drži u prostoru, odnosno objektu koji je odgovarajuće veličine i iz koga pas ne može da pobegne. Na ulazu u prostor, odnosno objekat u kome se drži opasan pas mora da bude vidljivo istaknuto upozorenje: „OPASAN PAS”. Ulaz u prostor ili objekat u kome se drži opasan pas mora se držati pod ključem.
Inače, u nekim lokalnim samoupravama se za držanje opasnih pasa u stanovima u objektima višeporodičnog stanovanja (stambene zgrade) traži saglasnost organa upravljanja zgrade. A negde postoje i apsolutno nezakoniti akti lokalnih samouprava, koji se kose sa aktima veće pravne snage (zakonima i Pravilnikom), pa nije uopšte dozvoljeno držanje, izvođenje i šetanje pasa određenih rasa, ili držanje u stambenim zgradama.
2. Kako se izvode opasni psi?
Prema članu 5. Pravilnika, opasne pse na javne površine mogu da izvode samo punoletna lica, i to uz zaštitnu korpu (brnjicu) na njušci i na povodniku. Iako neke lokalne samouprave svojim aktima propisuju nižu starost za ova lica, moram da napomenem da to nije zakonito. Ponegde je propisana i maksimalna dužina povodnika za opasnog psa (npr. 1 m). Prilikom izvođenja opasnog psa na javne površine lice koje ga izvodi dužno je da sa sobom nosi pasoš/potvrdu za psa.
Negde se traži (npr. u Beogradu) da držalac opasnog psa koji nema prebivalište na teritoriji te lokalne samouprave, pribavi prethodnu saglasnosti organizacione jedinice gradske uprave nadležne za komunalne poslove da može izvoditi opasnog psa na javne površine na teritoriji te lokalne samouprave. Izuzetno, pribavljanje saglasnosti za izvođenje na javne površine nije potrebno za opasne pse koji su učesnici međunarodnih i nacionalnih izložbi u organizaciji KSS, za period trajanja izložbe, dan pre i dan posle izložbe, ali je potrebno da vlasnici, pored pasoša/potvrde za pse, sa sobom nose i važeću prijavu za učešće na izložbi.
Ponegde (u Beogradu npr.), opasni psi mogu se uvoditi u park za pse (ograđene površine za neograničeno slobodno kretanje pasa) i puštati sa povodnika da se slobodno kreću u njemu, sa zaštitnom korpom na njušci. Ali, ne mogu slobodno puštati sa povodnika na zelenim javnim površinama, nikako, ni pod kojim za razliku od drugih pasa, kojima je to dozvoljeno u određenim periodima dana.
3. Umesto zaključka
Inače, inspiracija za pisanje ovog i povezanih komentara, došla je zbog ličnog neprijatnog iskustva, zato što opasan pas nije pravilno držan i čuvan. A šta se time čini pojasniću u „Za šta odgovaraju vlasnici opasnih pasa koji ne poštuju propise?“.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a