Ne volim kad se naknadno ispostavi da sam bio u pravu. Nemam ništa od toga, a šteta je već napravljena.
Ne tako davno, u komentarima „Zašto motorni skuter nije bicikl?“ i „Kako se formom izigrava zakon i ugrožava bezbednost“, već sam pisao o električnim skuterima bez registraskih tablica, koje sam nazvao „bicikl-skuteri“, koje voze svi, čak i deca.
Pre analize, par napomena, Sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, upotrebe izraza i skraćenica te rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, o tome šta predstavlja izneto, itd.), važe i ovde. Pod izrazom “propis”, podrazumevam svaku vrstu opšteg akta, odnosno akta opšte pravne snage, kako zakone, tako i podzakonske akte (uredbe, pravilnici, odluke…), te potvrđene međunarodne ugovore i konvencije koji se primenjuju kod nas. Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice daje se pri njihovoj prvoj upotrebi.
Svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu (u celini ili u delovima, kao ekstrakti).
1. Šta su definitivno ova vozila u tehničkom smislu?
Izgleda ništa. Ispašće da su igračke. Opasne doduše, ali su tako po svoj prilici uvožene i prodavane. A to sigurno nisu. U komentaru „Zašto motorni skuter nije bicikl?“ objasnio sam šta su bicikl-skuteri u smislu propisa, tj. da to nikako nisu i ne mogu biti bicikli iako su prodavci tvrdili da su to u stvari električni bicikli (u smislu propisa vrsta vozila K3), i to prema tumačenju Ministrastva unutrašnjih poslova (MUP)?!? A ne ispunjavaju uslove da budu ni nešto drugo (motorna vozila – mopedi ili motocikli), jer pri njihovom uvozu i prodaji nisu poštovani propisi (nisu homologovani kao motorna vozila), tretirani su kao igračke izgleda.
Sve to sam analizirao u odnosu na tada važeće tekstove relevantnih propisa, Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013-OUS, 55/2014, 96/2015-dr.zakon, 9/2016-OUS, 24/2018, 41/2018, 41/2018-dr.zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020-dr.zakon, 76/2023 i 19/2025) – u daljem tekstu: ZOBS, te Pravilnik o podeli motornih i priključnih vozila i tehničkim uslovima za vozila u saobraćaju na putevima („Sl. glasnik RS“, br. 40/2012, 102/2012, 19/2013, 41/2013, 102/2014, 41/2015, 78/2015, 111/2015, 14/2016, 108/2016, 7/2017-isp, 63/2017, 45/2018, 70/2018, 95/2018, 104/2018, 93/2019, 2/2020-isp., 64/2021, 129/2021-dr.propis, 110/2022-dr.propis, 143/2022, 48/2023, 24/2024, 101/2024 i 53/2025) – u daljem tekstu: Pravilnik, koji je u međuvremenu pretrpeo još jednu izmenu objavljenu u „Sl. glasniku RS“, broj 54/2026.
Definicija bicikla, je i dalje ista, samo je sada u Pravilniku identična kao u ZOBS. Kako god, prematački 31) stava 1. člana 7. ZOBSi članu 15. Pravilnika, bicikl je vozilo sa najmanje dva točka koje se pokreće fizičkom – mišićnom snagom ljudi (vozača, odnosno putnika), koja se pomoću pedala ili ručica prenosi na točkove, i spada u vrstu vozila K2, zajedno sa trotinetima, triciklima i kvadriciklima sa pedalama, itd. Za razliku od trotineta ili skejtborda, koji se pokreću odgurivanjem, bicikl obavezno ima prenosni mehanizam kojim se fizička snaga prenosi na točkove. Takođe, nebitno je da li ga voze jedno ili dva lica (kao npr. tandem bicikl), te da li ima sedište za prevoz putnika. Broj točkova ne menja suštinu bicikla, samo određuje kolokvijalni naziv (tricikl, kvadricikl). U smislu pravila za vožnju to su sve bicikli. Znači, kod vozila vrste K2 broj točkova nije primarna odrednica, već pogon na mišićnu snagu ljudi. Zašto je ovo bitno? Pa zato što vozila koja pokreće mišićna snaga životinja su zaprežna vozila – vrsta K1 a najbitnija karakteristika motornog vozila, je to da se pokreće snagom sopstvenog motora.
Moped je motorno vozilo sa dva točka, koje pokreće motor sa unutrašnjim sagorevanjem radne zapremine do 50 cm³, ili elektromotor snage do 4 kW, a čija najveća brzina, bez obzira na način prenosa, ne prelazi 45 km/h. Moped je vrsta vozila L1, a zajedno sa motociklima, triciklima i četvorociklima spada u vozila vrste L. Da kažemo uprošćeno, svako vozilo sa dva točka sa većim brzinom, snagom ili zapreminom motora spada u motocikle, vrstu vozila L3. Važno je zapamtiti, kod mopeda i motocikla primarni pogon dolazi od motora. Po ranijim propisima ono što su sada mopedi ranije je bilo deklarisano kao bicikl sa motorom. I stariji će razumeti zašto su se tako zvali. Francuski Soleks je bio običan bicikl, sa malim pomoćnim motorom iznad prednjeg točka koji se koristio povremeno. A Tomosovi modeli Kolibri i Poni ekspres, te Automatk A3 prve generacije, imali su pedale koje su bile funkcionalne iako su retko korišćene.
Skuter je tehnička (a ne zakonska) definicija vozila u odnosu na njegovu konstrukciju i oblik. To je vozilo na dva točka sa donjim ili prolaznim okvirom, sedištem, i ravnom platformom za stopala (prag, podna ploča) i točkovima malog prečnika. Obično imaju karoseriju koja skriva mehaničke delove, prostor za noge sa štitnikom i prostor za odlaganje stvari. Vozač na skuteru sedi kao u stolici, za razliku od “jahaćeg” položaja na motociklu. Motor im se nalazi iznad ili pored zadnjeg točka, ili u sklopu njega (kod električnih). U zavisnosti od njihove brzine, odnosno zapremine i snage motora, neki skuteri spadaju u mopede a drugi u motocikle (tzv. maksi-skuteri).
Kako god, što se bicikla tiče, stvari su bile jasne i ranije. A jasne su bile (onima koji se razumeju u propise), i što se tiče onog što se kolokvijalno naziva električni bicikl, a po propisima spada u vozila vrste K3. Sada neće biti nikakve dileme, jer izmenama Pravilnika postavljena je baš precizna i veoma rigidna definicija.
Prema prethodnoj definiciji iz člana 15. Pravilnika, vrsti K3 pripadala su vozila sa pogonom na pedale sa dodatnim električnim motorom čija najveća snaga nije veća od 0,25 kW i najveća konstruktivna brzina manja od 25 km/h, a koje nije deklarisano kao vozila vrste L1 (kao mopedi). I onima koji razumeju propise bilo je jasno da su to u osnovi bicikli, jer im primarni pogon nije motorni, već na pedale. Kod ovakvih vozila motor je zamišljen samo pomoćno sredstvo koje pomaže vozaču u određenim situacijama (na uzbrdicama, pri kretanju, dok ne postigne određenu brzinu…), jer je reč o „dodatnom“ (pomoćnom) motoru. Dakle, bilo je jasno onom ko čita šta piše u propisu. I, iako to nije nigde decidno rečeno, na saobraćaj ovih vozila shodno se primenjuju pravila o kretanju bicikala, jer primarni pogon im je na pedale.
A sada je definicija postavljena veoma strogo i precizno. Po tekstu Pravilnika koji važi od 27. juna 2026. god., vrsta vozila K3 je bicikl sa najmanje dva točka koji se pokreće sopstvenom snagom vozača, odnosno putnika, koja se pomoću pedala ili ručica prenosi na točak, odnosno točkove i koji je opremljen pomoćnim elektromotorom čija najveća trajna nominalna snaga ne prelazi 0,25 kW, čija je osnovna namena pomoć prilikom ostvarivanja pogona, koji se isključuje kada prestane da se ostvaruje pogon sopstvenom snagom vozača, odnosno putnika, a čija se pomoć postepeno smanjuje i konačno prekida pri brzini od 25 km/h.
Inače, uzeta je definicija koja već par godina važi u Sjedinjenim američkim državama (konkretno u Kaliforniji).
Dakle, električnim biciklom možemo zvati samo ono što je u osnovi bicikl, kome motor radi samo dok se pedale okreću, a prestaje sa radom radi čim prestane okretanje pedala ili postigne određenu brzinu. Kraj. Sve ostalo, u zavisnosti od snage motora i brzine koju razvija, tehnički spada u mopede (vrsta L1) ili motocikle (vrstaL3), kako sam objašnjavao u „Zašto motorni skuter nije bicikl?“.
Štaviše, ako im se motor ne gasi čim prestane okretanje pedala ili postignu zadatu brzinu, sad je u problemu i većina onih koji su (sa sve računom) kupili električni bicikl u prodavnici, koji je ovlašćeni uvoznik legalno uvezao kao takav. Takvi električni biciki više nisu legalni, tehnički ako motor može da radi (i pogoni bicikl) kada pedale miruju, prelaže u klasu mopeda (ili motocikala, zavisno od brzine). Da, biće slična situacija kao sa električnim trotinetima. Da, kao i uvek kod nas, ceh će platiti oni koji su sve uradili po propisu.
A sve se to moglo izbeći da su nadležni čitali i primenjivali propise onako kako spada, jer bicikl-skuteri zbog tehničkih karakteristika nisu mogli biti električni bicikli ni prema prethodnoj definiciji. To su najobičniji mopedi ili motocikli (u zavisnosti od snage motora i brzine koju razvijaju) koje pokreće elektromotor. Primarni pogon im je na sopstveni motor, a pedale koje su dobijane uz njih su neupotrebljive, tj. postojale su samo radi nakaradnog ispunjenja forme, kako sam objasnio u „Zašto motorni skuter nije bicikl?“.
2. Umesto zaključka
Učešće vozila u saobraćaju mora biti u okvirima propisanog. A šta će ova, sada jasna definicija napraviti i na kakve „priče“ da ne nasedaju nikako, razmatraću u “Šta ćemo sad sa bicikl-skuterima?”. Gde nas sada može odvesti dosledna primena propisa objasniću u „Šta može snaći one koji imaju bicikl-skuter?“.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze “Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com