Nakon što smo u uvodnom tekstu Kriterijumi za uvećanje godišnjeg odmora zaposlenih u ustanovama obrazovanja i vaspitanja objavljenom na Pravnom portalu definisali opšti pravni okvir i podsetili na obaveznost primene osnova za uvećanje godišnjeg odmora, seriju pojedinačnih analiza nastavljamo trećim kriterijumom iz Posebnog kolektivnog ugovoraza zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika (“Sl. glasnik RS”, broj 21/2015, 16/2018-sporazum, 8/2019-sporazum, 92/2020, 27/2022-sporazum, 123/2022 i 13/2025) (u daljem tekstu: PKU) – Radnim iskustvom.
Shodno čl. 14. stav 2 tač 3. podtač 1)-4) PKU dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu:
3. radnog iskustva:
1) od 5 do 10 godina rada – 2 radna dana,
2) od 10 do 20 godina rada – 3 radna dana,
3) od 20 do 30 godina rada – 4 radna dana,
4) preko 30 godina rada – 5 radnih dana;
Ovo je jedan od retkih kriterijuma za uvećanje godišnjeg odmora o kome je Komisija za tumačenje PKU zauzela stav, ali se opravdano može postaviti pitanje da li je takvim tumačenjem suzila pravo zaposlenih.
U skladu sa odlukom Komisije za tumačenje PKU za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika od 31. avgusta 2015. god. radno iskustvo iz člana 14. stav 2. tačka 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika podrazumeva radno iskustvo koje osoba stiče u radnom odnosu (ukupan radni staž) i u isto se ne računa staž po osnovu obavljanja samostalne delatnosti.
Iako se pomenutim odredbama PKU ne zahteva propisani broj godina rada u radnom odnosu, već samo „godina rada“, Komisija za tumačenje PKU je stava da se uzima u obzir samo radni staž odnosno radno iskustvo koje osoba stiče u radnom odnosu i u isto se ne računa staž po osnovu obavljanja samostalne delatnosti.
Sledom navedene odluke Komisije za tumačenje PKU, ne uzima se u obzir samo radni staž ostvaren u školi već ukupan radni staž dakle, bez obzira na poslodavca.
Ovde bi trebalo skrenuti pažnju da se prilikom izrade rešenja o godišnjem odmoru po pravilu navodi i celokupni godišnji odmor na koji zaposleni ima pravo, kao i eventualni prethodno iskorišćeni deo. Shodno tome, trebalo bi prilikom izrade rešenja o pripadajućem ukupnom godišnjem odmoru za kalendarsku godinu uzeti u obzir godine rada koje lice stiče u toku te kalendarske godine, ili se po sticanju nekog od definisanih pragova za uvećanje radi ispravka broja dana ukupnog godišnjeg odmora.
Radno iskustvo samo po sebi je generički pojam, nije čak vezan ni za radni staž kao staž osiguranja, te se postavlja pitanje opravdanosti poistovećivanja istog sa radnim stažom, iako se u samoj odredbi radno iskustvo kao kriterijum, kod potkriterijuma redefiniše kao broj godina rada.
O ovoj temi detaljnije se možete informisati u tekstovima objavljenim u našim stručnim izdanjima: u časopisu „Advokastka kancelarija“ objavljena je tema „Uvećanje godišnjeg odmora po osnovu vremena rada“, u časopisu „ Rad, prava i obaveze“ objavljena je tema „Kako vreme provedeno na radu utiče na trajanje godišnjeg odmora?“, a na Pravnom portalu postoje ekstrakti navedenih tekstova : „Da li vreme provedeno na radu utiče na trajanje godišnjeg odmora?“, „Na osnovu čega se može produžiti trajanje godišnjeg odmora?“, „Da li su radno iskustvo i radni staž istoznačni pojmovi?“, svi od autora dipl.prav. Nenada Jevtića.
Skrećemo pažnju da opšta napomena iz uvodnog teksta Kriterijumi za uvećanje godišnjeg odmora zaposlenih u ustanovama obrazovanja i vaspitanja o autorskoj prirodi analize, logičkom tumačenju pravnih praznina i obavezi konsultovanja zvaničnih stavova u potpunosti važi i za ovaj, kao i za sve ostale pojedinačne komentare kriterijuma.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet iz pravne baze “Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com
NAPOMENA: Ovaj i povezani tekstovi predstavljaju ekstrakt iz stručnog komentara “Kriterijumi za uvećanje godišnjeg odmora zaposlenih u ustanovama obrazovanja i vaspitanja”, objavljenom u časopisu “Prosveta u praksi”, broj 29.