od 2010.

Šta je to prekršajni nalog?

Iako je prošlo mnogo vremena od kako je prekršajni nalog u ovom obliku uveden u naš pravni sistem, on izgleda i dalje zbunjuje službe i ovlašćena lica koja su ovlašćena za izdavanje istog. Ovaj tekst predstavlja početak serije komentara na Pravnom portalu, u kojima ću pokušati da ukažem na neke „greške“ koje izdavaoci prekršajnih naloga namerno ili iz neznanja čine, a koje za rezultat mogu imati da učinioci prekršaja koji su zaista krivi prođu nekažnjeno. Inače, ova serija tekstova je nastala na osnovu stručnog komentara „Kako se pravilno izdaje prekršajni nalog?“, koji je u celosti objavljen u časopisu Advokatska kancelarija br. 86, oktobar 2021. god.

O greškama kod izdavanja prekršajnih naloga u širem smislu nezakonitosti postupka, pisao sam u mnogim tekstovima. U ovim komentarima ću se baviti nekim konkretnim nepravilnostima koje ovlašćena lica čine pri izdavanju prekršajnih naloga, dakle proceduralnim greškama koje nalog čine nezakonitim.

Na početku, moram da se ogradim, da ne bih bio shvaćen pogrešno. Ovim i povezanim komentarima nikako ne želim nipodaštavati nečije znanje i umeće te kognitivne ili logičke sposobnosti, niti neku konkretnu osobu (ili više njih) izvrgnuti ruglu ili optužiti za nešto. Posredi je samo iznošenje činjenica, te konstatacije i citiranje onoga što je neko uradio ili izjavio, ili je negde napisano, onoga što stoji u propisima, te postavljanje retoričkih pitanja koja načelno zahtevaju odgovore. Sva izneta razmišljanja i stavovi predstavljaju  stručnu analizu, te vrednosni sud autora teksta i kritički osvrt, dat u najboljoj nameri u cilju poboljšanja našeg pravnog sistema. Jedino to i ništa drugo.

Svi izrazi u tekstu upotrebljeni su rodno neutralno (podrazumevaju osobe oba pola) i generički (označavaju status, funkciju, zanimanje i sl. a ne konkretno lice). Pod izrazom “propis”, podrazumevam svaku vrstu opšteg akta, odnosno akta opšte pravne snage, kako zakone, tako i podzakonske akte (uredbe, pravilnici, odluke…)., te potvrđene međunarodne ugovore i konvencije koji se primenju kod nas.  Skraćenica RS označava Republiku Srbiju, a objašnjenje za druge skraćenice će biti dato pri njihovoj prvoj upotrebi.

Tekstovi koje navodim dostupni su na Pravnom portalu (ili će biti uskoro).

Ovu analizu počećemo od analize pojma, sadržine i dela za koja se izdaje prekršajni nalog. U tekstu: „Ko i kome može izdati prekršajni nalog?“ pisao sam kome se može izdati nalog i ko može izdati nalog. Na kom mestu se može izdati i kako se uručuje, odnosno dostavlja prekršajni nalog objasnio sam u „Gde se izdaje i kako se dostavlja prekršajni nalog?“. Pitanjima forme, odnosno najčešćim proceduralnim greškama kod izdavanja prekršajnog naloga pozabavio sam se u komentaru „Zašto je kod prekršajnog naloga važna forma?“. A na koji način prekršaj za koji se izdaje prekršajni nalog uopšte može biti otkriven razmatrao sam u „Kako se otkriva prekršaj za koji se izdaje nalog?

1. Šta predstavlja prekršajni nalog?

Najkraće rečeno, prekršajni nalog je jedan od zakonom predviđenih načina za izricanje sankcije učiniocima tačno određenih kaznenih dela (blažih po obliku), u nekoj vrsti skraćenog postupka. Određena varijacija prekršajnog naloga je postojala i ranije, samo su postupak i način plaćanja kazne (u tehničkom smislu) bili drugačiji. I ranije su ovlašćena službena lica mogla izricati mandatne kazne na licu mesta. Razlika je u tome što se sada kazne ne mogu naplaćivati u novcu od strane službenog lica, već se to mora učiniti preko platne institucije. Ali suština je negde ista. Ovlašćeno lice može kazniti učinioca prekršaja odmah i bez postupka pred sudom.

Zakon o prekršajima („Sl. glasnik RS“, br. 65/2013, 13/2016, 98/2016-OUS, 91/2019-dr.zakon i 91/2019) – u daljem tekstu: ZOP, govori o prekršajnom nalogu u Glavi XX POKRETANJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA, deo 1. Prekršajni nalog,  čl. 168.-178.

2. Za koja kaznena dela se može izdati prekršajni nalog?

ZOP u članu 168. kaže,  prekršajni nalog se izdaje kada je za prekršaj zakonom ili drugim propisom od prekršajnih sankcija predviđena samo novčana kazna u fiksnom iznosu. Jer, kada je predviđena samo novčana kazna u fiksnom iznosu ne može se podneti zahtev sudu za pokretanje prekršajnog postupka.

Znači prekršajni nalog se može izdati samo za prekršaje.

A šta je prekršaj? Generalno, prekršaji su lakši oblik kaznenih dela, kod kojih društvena opasnost nije velika kao kod onih koja su kvalifikovana kao krivična dela. ZOP u članu 2. daje pojam prekršaja kao protivpravno delo koje je zakonom ili drugim propisom nadležnog organa određeno kao prekršaj i za koje je propisana prekršajna sankcija. Dalje (čl. 3. i 4.) kaže da niko ne može biti kažnjen za prekršaj, niti se prema njemu mogu primeniti druge prekršajne sankcije, ako to delo pre nego što je bilo izvršeno nije bilo zakonom, ili na zakonu zasnovanom propisu predviđeno kao prekršaj i za koje zakonom ili drugim na zakonu zasnovanom propisu, nije propisano kojom vrstom i visinom sankcije učinilac prekršaja može biti kažnjen. ZOP još kaže u članu 6. da se na učinioca prekršaja primenjuje zakon, odnosno propis koji je važio u vreme izvršenja prekršaja.

A ZOP u članu 4. još precizira da se prekršaji  mogu propisivati zakonom ili uredbom, odnosno odlukom skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada i skupštine grada Beograda. Organi ovlašćeni za donošenje propisa o prekršajima mogu propisivati samo sankcije predviđene ovim zakonom i u granicama koje određuje ovaj zakon, odnosno mogu propisivati prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje oni donose u okviru svoje nadležnosti utvrđene ustavom i zakonom. Organ koji je ovlašćen da propisuje prekršajne sankcije ne može ovo pravo preneti na druge organe. Ovo napominjem, jer pitanje nadležnosti za propisivanje prekršaja je od ogromnog značaja. O ovome sam recimo pisao u tekstu „Nadležnost lokalne samouprave da propisuje saobraćajne prekršaje“.

Da zaključim, prvo i osnovno pitanje u svakom prekršajnom postupku je, koji prekršaj je učinjen i po kom propisu je kažnjiv?

3. Šta čini obaveznu sadržinu prekršajnog naloga?

Svaki prekršajni nalog mora biti sastavljen,  tj. popunjen ispravno i u potpunosti (polja koja se popunjavaju obavezno).

Prekršajni nalog se sastoji od originala i dve kopije. Sadržina prekršajnog naloga propisana članom 170. ZOP, prema kome, prekršajni nalog se izdaje u pisanoj formi i veoma je bitno da sadrži sve što je propisano, što je:

1) naziv: prekršajni nalog;

2) naziv ovlašćenog organa koji ga je izdao;

3) identifikacioni broj prekršajnog naloga određen od strane ovlašćenog organa;

4) lično ime i svojstvo službenog lica koje ga je izdalo;

5) datum izdavanja i datum uručenja;

6) lično ime fizičkog lica učinioca prekršaja, njegovu adresu prebivališta, odnosno boravišta, jedinstveni matični broj, podatke o zaposlenju, za strance broj pasoša, odnosno lične karte, a za odgovorno lice u pravnom licu i funkciju koju obavlja u tom pravnom licu, a za preduzetnika i naziv i sedište radnje;

7) naziv i sedište pravnog lica protiv koga je izdat prekršajni nalog, kao i njegov poreski identifikacioni broj i matični broj;

8) činjenični opis radnje iz koje proizilazi pravno obeležje prekršaja, kao i vreme i mesto izvršenja prekršaja;

9) pravnu kvalifikaciju prekršaja;

10) izrečenu novčanu kaznu;

11) uputstvo o načinu plaćanja novčane kazne sa odgovarajućim računom na koji treba da se uplata izvrši;

12) potpis službenog lica i pečat ovlašćenog organa;

13) mesto za potpis, odnosno potpis i pečat lica protiv koga je izdat prekršajni nalog;

14) pouke i upozorenja licu protiv koga je izdat prekršajni nalog;

15) da li se povodom istog prekršaja izdaje drugom licu prekršajni nalog;

16) mesto za zabeleške.

Ukoliko je prekršaj učinjen motornim vozilom u saobraćaju, prekršajni nalog sadrži i registarski broj vozila i broj saobraćajne dozvole i 2) broj vozačke dozvole vozača, ukoliko je poznat.

Član 171. kaže da prekršajni nalog sadrži sledeće pouke i upozorenja:

 o mogućnosti prihvatanja odgovornosti plaćanjem polovine izrečene kazne u roku od osam dana od dana prijema naloga kada se učinilac oslobađa plaćanja druge polovine izrečene novčane kazne;

– o mogućnosti prihvatanja odgovornosti nakon isteka roka od osam dana plaćanjem celokupnog iznosa izrečene novčane kazne pre postupka izvršenja;

– da lice protiv koga je izdat prekršajni nalog koje ne prihvata odgovornost za prekršaj ima pravo da u roku od osam dana od prijema naloga podnese zahtev za sudsko odlučivanje predajom potpisanog naloga nadležnom prekršajnom sudu;

– da će u slučaju sudskog odlučivanja ako sud utvrdi odgovornost za prekršaj morati da se nadoknade i sudski troškovi pored plaćanja kazne;

– da prekršajni nalog postaje konačan i izvršan po proteku roka od osam dana od prijema ako se ne plati novčana kazna ili ne zahteva sudsko odlučivanje;

– da u slučaju prinudnog izvršenja izrečene novčane kazne, postoji obaveza i nadoknade troškova izvršenja;

– da se fizičkom licu (uključujući i preduzetnike i odgovorna licu u pravnom licu) protiv koga je nalog izdat neplaćena novčana kazna zamenjuje kaznom zatvora ili radom u javnom interesu.

Prekršajni nalog se može izdati i u elektronskoj formi. Ako ZOP nije drugačije određeno, na izradu, formu, kopiranje, overu, dostavu i čuvanje prekršajnog naloga izdatog u elektronskoj formi primenjuje se zakon koji uređuje elektronski dokument.

Inače, postoji nešto što se zove Pravilnik o obrascu prekršajnog naloga („Sl. glasnik RS“, broj 13/2014), tako da svaki prekršajni nalog mora biti u toj formi. Praktično, reč je o formularu koji se popunjava (ručno ili mašinski), tako da su diskutabilne razne varijante smišljene u poslednje vreme (u Beogradu se čak izdaje nekakav „slip“ kao nalog). O tome sam govorio u tekstu „Da li je moguće izreći kaznu „isečkom“ na daljinu?“.

4. Umesto zaključka

Za kraj, samo ću izneti sopstvene utiske a ostavljam svakome ko ovo pročita ovaj i povezane tekstove da donese sopstvene zaključke i sud o svemu. Teza koju odavno zastupam je da, nasuprot uvreženom mišljenju, glavni problem našeg pravnog sistema nije korupcija, već neznanje. Ono što se čini kod nas pri izdavanju prekršajnih naloga i uopšte u prekršajnim postupcima, odavno nije materijal za stručnu analizu (bar ne onih koji se bave pravom), već za Riplija (Ripley), za rubriku „Verovali ili ne“. Na šta me sve zajedno podseća opisao sam na kraju teksta „Vanredno stanje u Aveniji b.b.“.

Ostaje nada da će neko možda pročitati i ova razmatranja i,  ako ne počne da radi onako kako je pravilno, možda se bar zamisli. Dok se to ne desi, svima nama a pogotovo onima protiv kojih je pokrenut neki prekršajni postupak želim mnogo sreće, jer u situacijama gde ništa ne zavisi od znanja i stručnosti, samo sreća može pomoći.

Izvor: Izvod iz propisa je preuzet iz programa „Propis Soft“ – Redakcija Profi Sistem Com.

Najnoviji tekstovi