Uvod
Kada sud utvrdi da je ugovor o privremenim i povremenim poslovima otkazan na nezakonit način, postavlja se pitanje pravnih posledica takve odluke. Iako lica van radnog odnosa nemaju pravo na “vraćanje na rad” u smislu u kojem to pravo imaju zaposleni, sudska praksa je stvorila mehanizam zaštite kroz naknadu materijalne štete. Ovaj segment razmatra pravo angažovanog lica da potražuje izgubljenu dobit, odnosno naknadu koju bi ostvarilo da ugovor nije nezakonito raskinut.
U tekstu “Rešenje o otkazu ugovora o privremenim i povremenim poslovima” bavili smo se formalnim zahtevima i obavezom obrazloženja rešenja o otkazu ugovora o privremenim i povremenim poslovima, odnosno kada se rešenje smatra nezakonitim, čime se otvara put za sudsku zaštitu i eventualnu naknadu štete.
Na ovom mestu osvrnućemo se na naknadu štete usled nezakonitog otkaza ugovora o privremenim i povremenim poslovima.
Naknada štete usled nezakonitog otkaza ugovora o privremenim i povremenim poslovima
Privremeni i povremeni poslovi svrstani su u glavu XIII Zakona o radu (“Sl. glasnik RS” broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017, 95/2018-aut.tumačenje i 109/2025-dr. zakon) koja nosi naziv POSEBNE ODREDBE, u odeljku 1. Rad van radnog odnosa u okviru čl. 197. na sledeći način:
“Poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa:
nezaposlenim licem;
zaposlenim koji radi nepuno radno vreme – do punog radnog vremena;
korisnikom starosne penzije. Ugovor iz stava 1. ovog člana zaključuje se u pisanom obliku.”
Iz navedenog člana jasno je trajanje ugovora, pravna priroda poslova, forma ugovora i koje lice može biti radno angažovano ovim ugovorom.
Ovome dodajemo da je iz odeljka u kom je član svrstan jasno da se radi o radu van radnog odnosa, odnosno radu za koji se ne zasniva radni odnos. Navedeno je vrlo važno zbog činjenice da radno angažovano lice zaključivanjem ugovora o privremenim i povremenim poslovima ne stiče status zaposlenog, a što znači da nema prava i obaveze koje su Zakonom o radu namenjene zaposlenom.
Po uzoru na naknadu štete definisanu Zakonom o radu koja pripada zaposlenom u situaciji kada je otkaz ugovora o radu nezakonit, postavilo se pitanje u praksi u pogledu naknade štete koja bi pripadala licu angažovanom po privremenim i povremenim poslovima, kada je otkaz ugovora nezakonit.
Iz presude Apelacionog suda u Beogradu, Gž1 1283/2025 od 28. maja 2025. god. proizlazi da “u slučaju nezakonitog otkaza ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova zaposleni bi imao pravo na naknadu štete na ime izgubljene ugovorene naknade, za period kada je bio onemogućen da radi usled nezakonitog otkaza ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova.”
Zaključak
Pravna zaštita lica angažovanih na privremenim i povremenim poslovima dobija svoj puni smisao kroz pravo na naknadu štete. Sudska praksa je jasno potvrdila da nezakonit akt poslodavca ne može proći bez materijalne sankcije – angažovano lice ima pravo da od poslodavca naplati iznos izgubljene ugovorene naknade za period u kojem je bilo onemogućeno da izvršava poslove. Ovim se, uprkos fleksibilnosti rada van radnog odnosa, osigurava odgovornost poslodavca za poštovanje ugovornih i zakonskih normi.
NAPOMENA: Ovaj i povezani tekstovi predstavljaju ekstarkt iz stručnog komenatara “Privremeni i povremeni poslovi, Sporna pitanja”, objavljenom u časopisu “Rad, prava i obaveze”, februar 2026.
Izvor: Izvodi iz propisa preuzeti su iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.