Ne bi trebalo da bude odgovoran, ali kod nas je sve moguće.
Ovaj i povezani tekstovi su ekstrakti iz stručnog komentara „Da li neko može biti kažnjen ako je izvršio sve što je propisano?”, objavljenog u časopisu Advokatska kancelarija u broju 145, septembar 2026. god.
Sam naslov ukazuje čime sam se bavio u “Da li neko može biti kažnjen za nedostavljanje već dostavljenog?”. Inače, sve ograde i napomene date u navedenom tekstu, važe i ovde.
U “Šta kad vlasnik vozila nešto ne može da učini?” sam razmatrao nemogućnost vlasnika vozila da izvrši obavezu na način na koji se to zahteva.
Šta proizvodi nedostavljanje dokaza o kojima se okrivljeni mora izjasniti, objasnio sam u „Šta ako dokazi nisu dostavljeni uz prekršajni nalog?“.
A u komentaru „Da li bi neko činio nešto na svoju štetu?“ ću razmotriti ono što u konkretnim slučajevima, o kojima je reč, a i svim sličnim, logički obesmišljava konstrukciju prekršajne prijave.
Ovde ću se pozabaviti pitanjem, da li neko može biti kažnjen ako ne izvrši ono što ne zna da mora?
1. O čemu je reč?
U poslednje vreme, pogotovo u Beogradu, dešava se prava “poplava” prekršajnih naloga od strane komunalne milicije, jer vlasnici vozila (koji su uglavnom pravna lica), nisu dostavili podatke po obaveštenjima o učinjenim prekršajima koja nisu ni primili. U slučaju pravnih lica, reč je o prekršaju propisanom članom 64V Odluke o komunalnom redu („Sl. list grada Beograda“, br. 10/2011, 60/2012, 51/2014, 92/2014, 2/2015, 11/2015, 61/2015, 75/2016, 19/2017, 50/2018, 92/2018, 118/2018, 26/2019, 52/2019, 60/2019, 17/2020, 89/2020, 106/2020, 138/2020, 152/2020, 40/2021, 94/2021, 101/2021, 111/2021, 120/2021, 19/2022, 96/2022, 109/2022, 41/2023, 65/2023, 12/2024, 114/2024, 162/2024, 73/2025, 90/2025-ispr. i 101/2025), za koji je predviđena kazna u fiksnom iznosu od 100.000,00 din. za pravno lice, na šta se dodaje 25.000,00 din. kazne za direktora. Nebitno za ovu analizu, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da se masovan problem sa dostavom obaveštenja koja su do tada uredno primana, pojavio odjednom 2021. god., nakon što je izmenama pomenute odluke, ukinut prekršaj nepropisnog parkiranja za pravno lice, jer su donosioci iste konačno shvatili (posle mnogih sudskih postupaka) da za radnju upravljanja vozilom po pravilima saobraćaja ne može odgovarati pravno lice (kao fikcija) već samo fizičko lice – vozač. Zato se morala nekako iznaći mogućnost da se ipak kažnjavaju pravna lica, jer kazna je 10 puta veća i mnogo je jednostavnije naplatiti je od pravnog lica. Jer, izgleda da se nekom čini mali iznos prihoda od hiljada prekršaja koje „oko sokolovo“ na dnevnom nivou evidentira.
Navešću okolnosti jednog konkretnog slučaja (od desetina istovetnih) u kome sam profesionalno učestvovao. Navodno, pravnom licu je pokušano uručenje pošiljke (obaveštenja o prekršaju), i pošto čak dva puta niko nije zatečen u istoj u radno vreme (iako firma radi sve vreme), negde je (u postupku nije utvrđeno gde) navodno ostavljeno obaveštenje o prispeću pošiljke, što se smatra dokazom o uručenju. Ono što je sporno pre svega je što, osim uplatnice, uz prekršajni nalog, nije dostavljeno ništa drugo o čemu bi se okrivljena lica mogla izjasniti.
Neću se ovde baviti time šta je sve problematično u takvom postupanju. O tome (kad se i kome mogu izdati prekršajni nalozi, o načinu i proceduri izdavanja, formi i sadržini naloga, dostavljanju…), npr. u “Šta je to prekršajni nalog?, Gde se izdaje i kako se dostavlja prekršajni nalog?, Ko i kome može izdati prekršajni nalog?, Zašto je kod prekršajnog naloga važna forma?, Kako se otkriva prekršaj za koji se izdaje nalog?. Pravilnom procedurom u vezi izdavanja prekršajnih naloga bavio sam se u “Zbog čega se prekršajni nalog izdaje odmah i na licu mesta?, Zašto je obavezno preduzeti radnju koja potvrđuje postojanje prekršaja?, Čemu vodi nezakonita procedura kod izdavanja prekršajnih naloga?, Da li je naknadno izdavanje prekršajnog naloga procesna manipulacija?, Kako se čine manipulacije dokazima pri izdavanju prekršajnog naloga?, Da li je „trgovanje krivicom“ u prekršajnom nalogu manipulacija?”.
Fokusiraću se na ono bitno ovde. Da bi postojala prekršajna odgovornost, prekršajna radnja, odnosno postupanje suprotno nekoj obavezi mora biti propisano i kao takvo utvrđeno sa jasnim obeležjima dela. Jer, Zakon o prekršajima (“Sl. glasnik RS”, br. 65/2013, 13/2016, 98/2016-OUS, 91/2019-dr.zakon, 91/2019 i 112/2022-OUS) – u daljem tekstu: ZOP, u članu 2. daje pojam prekršaja kao protivpravno delo koje je zakonom ili drugim propisom nadležnog organa određeno kao prekršaj i za koje je propisana prekršajna sankcija. U strukturi pravne norme imamo dispoziciju (obaveza ili zabrana), i sankciju (kazna za postupanje suprotno utvrđenoj obavezi ili zabrani). I dispozicija i sankcija imaju svoje pretpostavke koje moraju biti ispunjene, čime sam se bavio u „Šta je to zabranjena posledica?“ i u „Zašto postoji nerazumevanje u vezi zabranjene posledice?“. Znači, da bi govorili o kažnjavanju za neko delo, mora biti ostvarena pretpostavka sankcije, a za postojanje krivičnih dela i nekih prekršaja potrebno je da u okviru pretpostavke sankcije, dođe do „ostvarenja zabranjene posledice“, da je nekom radnjom izazvana konkretna posledica koja je zabranjena propisom.
Da se pozabavimo prekršajem koji je učinilo pravno lice kao vlasnik vozila (jer iz činjenice vlasništva se izvodi prekršajna odgovornost ovde, i za pravno lice, a i za njegovog direktora kao lice koje donosi odluke i postupa u ime istog, što je takođe od značaja). Po izdavaocu prekršajnog naloga okrivljeno pravno lice u određenom roku od dostavljanja obaveštenja (što je takođe sporno) nije dostavilo podatke o vozaču koji je nepropisno parkirao vozilo. Inače, da kažem odmah, prekršaj vozača vozila kao fizičkog lica je njegova lična stvar. Ako je bilo ko učinio takav prekršaj, on treba da bude kažnjen. Ovde razmatram da li postoji odgovornost pravnog lica i direktora istog za prekršaj nedostavljanja podataka.
Znači, u odnosu na prekršaje za koji se tereti okrivljeno lice, dispozicija je obaveza dostavljanja podataka o vozaču u propisanom roku. A pretpostavka sankcije bi bilo nedostavljanje podataka u propisanom roku. Zato je najvažnije odrediti, kad je počeo taj rok? Kako pretpostavku sankcije predstavlja nedostavljanje traženog u određenom roku, najvažnije postaje ostvarenje pretpostavke dispozicije, koju ovde predstavlja ono što prethodi obavezi (dispoziciji) ovde, a to je uredna dostava obaveštenja o prekršaju. I zato je najvažnije, kada i gde tačno je okrivljenim licima dostavljeno navedeno obaveštenje, na koji način, ili ko ga je i gde primio u njihovo ime, i gde je dokaz o tome koji se u nalozimanavodi da postoji?
2. Kako se vrši dostavljanje obaveštenja?
Ovde je najpre problematično, što ne znamo koja pravila je izdavalac naloga primenjivao u vezi uručenja. Ako je primenjivao pravila prekršajnog postupka (jer prekršajni nalog se izdaje u tom postupku), onda je morao da primenjuje pravila ZOP o dostavljanju, čl. 156-165. A ZOP kaže, pismena se dostavljaju preko pošte, druge službe ovlašćene za dostavu, službenog lica suda ili drugog organa, odnosno neposredno u prostorijama suda, i elektronskom putem, u skladu sa posebnim propisima ako za to postoje uslovi. Pošto je ovde reč o dostavi nečega gde teče rok (član 157. ZOP), obavezno bi bilo lično dostavljanje, uz potvrdu prijema. Isto je i ako su primenjivana pravila upravnog postupka (jer komunalna milicija jeste organ lokalne samouprave) iz Zakona o opštem upravnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 18/2016, 95/2018-aut.tumačenje i 2/2023-OUS) – u daljem tekstu: ZUP. Ovde je inače problematično to što je pismeno nazvano „obaveštenje“, pa nije jasno da li se primenjuju pravila ZUP o obaveštavanju (čl. 66-71.) ili neka druga? Kako god po ZUP, stranka se obaveštava elektronskim putem, putem pošte, dostavljanjem ili na drugi pogodan način, ili usmeno – ako je prisutna. Kratka i hitna obaveštenja mogu da se daju telefonom, elektronskim putem ili na drugi pogodan način, o čemu se stavlja zabeleška u spisu koja sadrži lično ime lica koje daje i prima obaveštenja.
Međutim, obaveštavanje preporučenom poštom izjednačava se sa dostavljanjem, koje je uređeno čl. 72-78. ZUP. Član 75. ZUP kaže (citat):
„(1) Lično dostavljanje obavezno je kada od dana dostavljanja počinje da teče rok koji ne može da se produži, ako zakonom nije drukčije predviđeno.
(2) Lično dostavljanje obavezno je i onda kada je to zakonom predviđeno.
(3) Lično dostavljanje sastoji se od uručenja pismena licu kome je ono naslovljeno (primalac).
(4) Ako primalac pismena odbije uručenje, službeno lice organa ili poštanski operator (dostavljač) o tome sačinjava belešku i potom ostavlja obaveštenje na mestu na kome je pismeno trebalo da bude uručeno, u kome naznačava lično ime primaoca, podatke kojim se pismeno identifikuje, prostoriju unutar organa u kojoj pismeno može da se preuzme, rok u kome se preuzimanje može izvršiti i datum kada je obaveštenje ostavljeno.
(5) Ako službeno lice organa ili poštanski operator (dostavljač) ne zatekne primaoca pismena na adresi na kojoj je trebalo da mu se uruči pismeno, dostavljač će ponovo pokušati dostavu u roku od 24 sata. Ako se primalac pismena ponovo ne zatekne na adresi na kojoj je trebalo da mu se uruči pismeno, dostavljač o tome sačinjava belešku i potom ostavlja obaveštenje na mestu na kome je pismeno trebalo da bude uručeno, u kome naznačava lično ime primaoca, podatke kojim se pismeno identifikuje, prostoriju unutar organa u kojoj pismeno može da se preuzme, rok u kome se preuzimanje može izvršiti i datum kada je obaveštenje ostavljeno.
(6) Smatra se da je lično dostavljanje izvršeno kada istekne 15 dana od kad je obaveštenje ostavljeno na mestu na kome je pismeno trebalo da bude uručeno.“.
Prema pravnom shvatanju zauzetom na Drugoj sednici svih sudija Prekršajnog apelacionog suda od 1. jula 2019. god., dostavljanje poziva za davanje podataka vozaču vrši se primenom odredbi o ličnom dostavljanju.
3. Umesto zaključka
Da zanemarimo sam postupak dokazivanja, čime sam se bavio u „Zašto se nešto mora dokazati?, Ko snosi teret dokazivanja kod prekršaja?, Zašto je pre kažnjavanja važno pravilno utvrditi činjenično stanje?, Zašto se dokazuje da prekršaj postoji?, Zašto se kod prekršaja dokazuje krivica? i „Da li pravno lice može odgovarati za nepropisno parkiranje?“. Ovde je problematično ono što predstavlja logičku zavrzlamu. Da bi u konkretnom slučaju postojala odgovornost pravnog lica prema pravilima ZOP, neko je morao da odluči da se podaci ne dostave. Ali ko je to ako nije primljeno ništa? Kako direktor da kontroliše bilo koga da li je nešto izvršio ako se i ne zna da se nešto mora izvršiti?
Šta reći na kraju, osim da niko ne sme biti kažnjen ako ne izvrši ono što ne zna da mora. Jer, ako krenemo suprotnim putem, ne znam gde ćemo stići.
Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.